Zna se, Kktz (Kukatz, pravim imenom Boris Milaković), požeški, kako sam kaže 'morbidna vrata i jezivi obredi' je nakon 3 godine ponovno aktivirao Gutterskull, jedan od nekolicine aktivnih vlastitih projekata koje distribuira putem, također vlastite d.i.y. etikete Worship The Abyss worshiptheabyss.bandcamp.com/ specijalizirane za audio kasete i CD-ove (ima i etiketu Olden Sonorities oldensonorities.blogspot.com/). Tako je i ovaj kratki album, bolje rečeno EP od nepunih 13 minuta dostupan u oba formata s tiražom od 25 primjeraka koji su rasprodani. Ovdje se sirovi black pretvorio u pocrnjeli D-beat hardcore punk s najjednostavnijim oblikom relativno kratkih pjesama od dvije do tri i pol minute u prljavoj i namjerno nezgrapnoj lo-fi prašini što privlači poput magneta. Kratki gitarski riffovi, jednostavne melodične bas dionice, 4/4 taktovi mutnog bubnjarskog štropota i njegov maksimalno potisnut jezivi black vokal s margina života, elem zvučna slika koja uistinu nije za svakoga u ovo današnje vrijeme popeglano ispoliranog digitalnog spektra, AI tehnologije i mnogih pomagala za čišćenje zvuka. Jasno, uz sve ono što se danas pruža u aspektu produkcije, ovo bi mnogi odbacili već nakon prve minute, ali Kktz-ova namjera je očito sasvim drugačijeg karaktera: čvrsto se drži one nekadašnje underground etike u kojoj nije važan kvalitet snimke, nego njen sadržaj, a on je uvjerljiv nihilistički siže chtonskog ili htonskog svjetonazora, to jest podzemlja leševa u raspadanju, zadaha smrti i turobne situacije na majčici zemljici.

Full EP:



Poetski vrlo bogat u metaforama, a ustvari lirski kratak s tek nekoliko stihova u svakoj pjesmi, nagovještava novo vrijeme armagedona s puno boli kada smrt hara po zemlji uz širenje nesnosnog smrada truleži hodajućih leševa (uvodna pržiona "The carcass rises"), bavi se makabričnim prizorima razasutih trupla s kužnim zadahom ("Corpses" i "Pestilent breath") te ne daje niti najmanje šanse za nadu i optimizam jer "Dead" širi ludilo, poziva u tamu i zvonko grmi 'još jednu zadnju rečenicu - mrtav'. Na koncu, fina i najdulja "Graveyard emperor" priziva grobarskog cara s divljim hordama koje se nikome ne klanjaju u velikim starim zemljama izgubljenim u plamenu zajedno sa svojim velebnim prijestoljima. Sve su ovo jasno sročene metafore u black metal šlihu kao vitalno upozorenje, a rekao bih da su nadahnute proteklim periodom svjetske pandemije i svih onih strahova koji nikako nisu mogli mimoići ovog kreativnog i plodnog autora. Ako se ne obraća pažnja na tehničku stranu, ovo je jak, jednostavan, ozbiljan i uvjerljiv rad najcrnje litanije bez trivijalne vulgarnosti. Uostalom, i legende poput ranih radova Burzuma, a kasnije i Xasthura nisu imali ništa bolje tonske zapise.

Naslovi: 1.The carcass rises, 2.Corpses, 3.Pestilent breath, 4.Dead, 5.Graveyard emperor

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 28/08/2024