Postoje albumi o kojima bi se moglo pisati i pričati danima a da se ništa ne kaže o njima. Postoje s druge strane oni za koje je dosta samo jedna riječ. Bilo da je napisana ili izrečena u dobrom ili lošem smislu. Ovdje bi bila dovoljna ta jedna…

Međutim za Vas koji se već zgražate nad ovim konstatacijama, reći ću sljedeće. Uzmite buku The Jesus and Mary Chain iz "Psycho Candy" perioda, The Cure gitaru negdje iz "Pornography" faze, dodajte tomu malo My Bloody Valentine začina i mirnoću Cocteau Twinsa, a povrh svega zamislite muški vokal koji se uklapa u sve rečeno i dobili ste drugi album grupe vrlo zanimljivog naziva - A Place to Bury Strangers.

Iako bi Vam se po predočenom moglo činiti da se radi o britancima, oni su ipak amerikanci. Oliver-u Ackermann (gitare i vokali), Jono-u MOFO (bas) i Jay-u Space (bubnjevi) dosad su pridavani svakakvi pridjevi a jedan od najjačih sigurno je da su njujorški najglasniji bend. Iako se to na albumu može naslutiti, vjerojatno tek na koncertu se može osjetiti ta energija. Moram priznati da me nijedan album nije tako oborio još od prvog Black Rebel Motorcycle Club-a, a sve što sam želio reći na početku, reći ću sad. SAVRŠENO!

Deset savršenih komada, sve jedan bolji od drugog, bez ikakvih zamjerki bez ikakvih padova i posrtanja. Jednostavno SAVRŠENO!

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 07/01/2010