Objavljen na zadnji dan 2020. kao bandcamp izdanje, ovih dana je i audio kaseta došla u opticaj s potpisom ovog splitskog urnebesnog benda koji prije svega obožava komediju, zajebanciju, crni humor i maligansko raspoloženje. Kažu da su se formirali još prije Covid-19 pandemije, tamo negdje 2018. švrljajući s postavama i s nekoliko različitih imena. Zna se da je basist Cirozije jedno vrijeme proveo kao koncertni član lokalnog black/ death Cidium, a prvotno bubnjar Vlaj bio u Ered Lithui, no palice je zamijenio gitarom jer je samo sjedio i hoblao međunožje. Također kažu da s bubnjarima imaju problema i da su konačno našli pravog koji umije popit' ko' čovik (Post Kalone), ali taj nije bio na ovome prvom radu, a kada informiraju javnost o koncertu napišu 'najveći rock događaj godine - tko ne dođe, izbačen je iz benda'. Tak i treba. Ovo što se čuje na 18 minuta materijala je sirova demo snimka kućnog dostojanstva urađena po pravom starinskom nepogrešivom d.i.y. sistemu s uglavnom, koliko-toliko razgovijetnom i kompaktnom svirkom, ali što frontmen Nekroholik cikta i vrišti, to se ama baš ništa ne konta. Valjda tako to i mora biti. Jest, njegov vokal je stavljen u poziciju kao da dopire iz neke druge prostorije, čak bi to moglo funkcionirati razumljivo, no njegov osorno prljav i slinav način to naprosto ne dopušta pa makar bio snimljen i u pravom profesionalnom studiju. Svaka pjesma ima ponešto drugačije 'producentske' performanse u tom aspektu, a ono što se može dokučiti je barem po naslovima da ovdje valja naći samo zajebanciju o životnim preokupacijama ljubitelja pijače, seksače i drogače bez grbače na plećima.



Zapis ima čak i početni kratki 'intro' "U kriptama plejsa" s konkretnim zvucima koraka iz ex/interijera, a svirka sasvim solidne gitarske kreacije kakve se baš i ne bi očekivale od nekoga nakon dvije litre vina ili pola bocuna prepečenice. Vrtoglava staccato speed pletenja riffova nimalo nisu za odbaciti u "Jeben ti sve", najčišćoj snimci sa zavidnom tehnikom svirke na razini Kerry Kinga pri čemu bi se ispočetka moglo zaključiti da se ovaj peterac krčka u kipućem brodetu speed/thrash metala. "Degenerik" već upućuje na black, ali jebenti sve i na hardcore punk u kome je i melodija dobila konture s promjenjivim varijacijama (ima i solaže) u aranžmanu nakrcanom sa zapletom i raspletom u teatralnoj dramatizaciji vokalne izvedbe. "Proliv" dokazuje kombinaciju blacka i punka čudnim korespodencijama nečega što bi trebali biti blastbeatovi, a nisu. A nisu niti hardcore galopi. Kako god, jako simpatično zvuči u svojoj degutantno infantilnoj formaciji. Ima ponešto i hard-rock riffova na početku "Splitski Slešer", ali po zakonu maligana se skreće u black punk i odvali poprilično dugačak gitarski solo od 40-ak sekundi. Mora da je dobar crnjak, plavac ili štogoderice prostrujilo žicama i venama…

Pet autorskih pjesama okončava "Gasi me" u umjerenom tempu makar bi se na vrašku gitarsku svirku trebala odvijati daleko žešća bubnjarska igra, a finiš ovog bisera od kasete zaokružuje obrada bosanskog pjevača novokomponiranog folka Miloša Bojanića "Čigra" u disco-metal varijanti što daje moguće naznake Delirija za sklonost ka etici Brkova, no za sada se sasvim dobro snalaze i ovakvoj sirovoj devalvaciji black metala i punka.

Naslovi: 1.U kriptama plejsa, 2.Jeben ti sve, 3.Degenerik, 4.Proliv, 5.Splitski Slešer, 6.Gasi me, 7.Čigra (Miloš Bojanić cover)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 11/09/2021