Buđenje uz podsjećanje na bend Circle uz podvodne zvuke pulsiranja ultrazvuka, dok mišljenje o mitološkom značenju Vesne prekida kompromis u vidu nuđenja 3 voćke u šaci, tutnjava koja svu uštogljenost uniformnosti dovodi u prvobitno postojanje, smisao o tome kako bi trebao da se čovjek osjeća, što je pogriješno. Koliko snažno je autor, književnik u tome prisutan toliko je njegov značaj imanentan, a polisemija autora koji svojim literarnim postojanjem insistiraju, naravno, na onom lošem, određenog religioznog prepoznavanja ili doživljaja sebe u počecima tog religioznog, govori takođe o svemu lošem koje u smislu mišljenja proizilazi iz njega, a traži konkretan primjer (snimci koji su uređeni). Kad sam već spomenuo mitološko značenje Vesne postoji knjiga koja se bavi mitologijom jednog Naroda, a besprizorno prisustvo stvarnosti u kojoj crtač ilustrator razmišlja o tome i predstavlja konkretno Vesnu, u Slovenskoj Mitologiji Nenada Gajića, onako kako je crtač ilustrator predstavio, sa ramenima poput lobanje iz slike Salvador Dalí-a, Atmospheric Skull Sodomizing a Grand Piano, 1934, na čijoj nozi se nazire slon koji je "popularan", ako su čitaoci imali priliku da gledaju reprodukcije Salvadora Dali-ja, predstavljajući ono nadrealno doživljeno kao pad ili podizanje ramena, a ne nadrealnu prirodu bića kakva jeste u umjetnosti nadrealizma. Tako da je realizam u ovog ilustratora na strani onog većeg zla, a centar njegovog univerzuma je usmjeren na političko sugerisanje problema postojanja umjetnosti, sinergiji sa Dalijevim djelom.

Nešto što je Lee Ranaldo otpjevao u "Karen Koltrane", određenoj posveti noise muzici, postojanju, bez obzira na to što oni svo vrijeme eksperimentišu u bendu, ali na određeni način budućnost omota koja se ogleda u Juorney in Satchidananda, a na kojoj je Alice u toj "zemlja je okrugla" perspektivi, isto kao i na ovom omotu, đevojka koja je tamnoputa i koja ističe obnaženost. Što se u tom kontrastu zbiva jeste istinski fašizam koji jednostavno treba udaljiti iz pojma komunikacije, a ne cenzurisati ni jedan ni drugi omot. Vjerovatno jer bi se čovjek zapitao "a što ako nije to, postoji li veća opasnost?". Upravo na omotu vidimo pozu đevojke u kojoj je ona čučnula, na kojoj se vide gole grudi, palac u ustima, druga šaka u predjelu međunožja, koja sama po sebi djeluje jako provokativno, ako bi smo smatrali da neko u određenom trenutku može da uđe u prostoriju dok mi posmatramo ovaj omot koji je prilično statičan, a na kojem je žena koja može da nas podstakne da se prepustimo određenim strastima, to su "opasnosti" ljudske prirode koje čovjeka ističu u prvi plan, "provokacije samog sebe", na kraju krajeva, koji je zavistan od jedine potrebe koja se veže za čovjekov opstanak, kad se pogleda sve i razmisli što to čovjeka uvlači u kolektivitet, a to je visok rizik i opasnost po život, "strah budućih naraštaja" kao svojevrsna tema "ona koja se daje" u onoj Artoovskoj pogibji duha okruženog psovačima, zvuk na ovom albumu je doista deskriptivan jer u trenutku kad se čini da ništa više ne postoji, zvuk je kontinuiran u svom stvaranju, postaje knjiga. Zašto je određeni kodeks toliko opipljiv kad je jednostavno samo po sebi tijelo doživjelo određeni dinamizam, ili je to opet provokacija Sarajeva, Vukovara, monstruozni napad i pokolj sa kojim se ne mire svjedoci tog vremena, koji insistiraju na izboru usljed doživljenih trauma rata. Druga i treća pjesma su istinska inspiracija noise muzici, umjetnika koji se bave terenskim snimcima koje distorziraju i "pretvaraju" u buku.

Naslovi:
1.The Centre Of Her Universe 50:50
2.Interlude For Breathing 03:20
3.Outsider Harmonies 12:50

ocjena albuma [1-10]: 9

edo žuđelović // 08/01/2023