U2 RASPAMETIO TORINO

Proteklih nekoliko mjeseci nije bilo lako za U2. Prije točno dva mjeseca Bono je teško ozlijedio leđa i bio hitno prebačen u Munchen gdje je operiran po hitnom postupku. Rezultat toga bila je potpuna odgoda trećeg dijela 360 turneje u Sjevernoj Americi i otkazivanje nastupa na Glastonbury festivalu gdje je irska četvorka trebala biti headliner prvoga dana. Tamo se na kraju ipak pojavio The Edge i s Muse odsvirao "Where The Streets Have No Name".

Tako je čast za otvorenje trećeg dijela turneje dobio talijanski Torino. Nakon rasprodanih koncerata diljem Europe prošle godine, pa i 120 tisuća prodanih ulaznica samo u Zagrebu, bilo je pitanje može li U2 ponoviti prošlogodišnji uspjeh. Sva takva pitanja u najmanju su se ruku rasprsnula te večeri 6. kolovoza kada su Larry Mullen Jr., Adam Clayton, Bono i The Edge na opće iznenađenje došetali na potpuno osvijetljeni stage i premijerno odsvirali nedovršeni instrumental "The Return of The Stingray Guitar". Oduševljenje je izazvao i očigledno raspoloženi Bono koji je obišao publiku u kožnom outfitu te nas sve na kratko podsjetio na suludo ZooTV razdoblje početkom 90-ih. Set je neočekivano započeo s Beautiful Day koja broji već 9 godina na leđima i to je potez koji je sigurno potaknuo nezadovoljstvo kod najvjernijih fanova, no mora se priznati da je stvar zaista funkcionirala. Nastavilo se s Magnificent i frenetičnom Get On Your Boots s posljednjeg albuma te klasicima Mysterious Ways i I Still Haven't Found What I'm Looking For uz veliku participaciju temperamentne talijanske publike.

Irska četvorka tada je napravila nevjerojatnu iznimku te odlučila publici predstaviti čak dvije još nedovršene pjesme - North Star i Glastonbury. North Star, izvedena u potpunom mraku, klasična je akustična laganica koja odiše potencijalom unatoč klišejiziranom refrenu "I can't wait any longer for your love". Glastonbury je pak žestoka rock stvar koja je napisana specijalno za već spomenuti nastup U2-a na Glastonbury festivalu. S obzirom na trenutnu dovršenost pjesme, strah nas je i pomisliti kako bi zvučala na festivalu za koji je napisana. S Edgeovim riffom koji na trenutke neodoljivo podsjeća na "Whole Lotta Love" od Led Zeppelina, Glastonbury je tipična U2 pjesma u nastajanju - sadrži pomalo svega, a ničega dovoljno - kako glazbeno, tako i lirično. No biti će zanimljivo pratiti eventualne sljedeće izvedbe tokom turneje i razvoj pjesme. Ipak, North Star dajemo prednost. Radi se o vrlo iznimnoj situaciji s obzirom da je U2 na ovaj način pjesme publici predstavljao tek nekoliko puta tokom 30-godišnje karijere. Nakon toga uslijedile su još dvije stvari s "All That You Can't Lave Behind" albuma - energični Elevation i umirujuća In A Little While koja završava autentičnom recitacijom astronauta snimljenog na nekoj svemirskoj stanici te tako neprimjetno prelazi u - Miss Sarajevo. Miss Sarajevo je pjesma vrlo zanimljive povijesti i nije svirana još od 2006. godine. Nakon što je Bono otpjevao operni dio izvorno namijenjen Pavarottiju teško je bilo zadržati suzu u oku. Uslijedila je brutalna Until The End Of The World koja na ovoj turneji proživljava novu mladost kao i The Unforgettable Fire iz 1984. Nakon City of Blinding Lights i raspaljujuće Vertigo, Stadio Olimpico se na nekoliko minuta pretvorio u diskoteku uz remix pjesme I'll Go Crazy If I Don't Go Crazy Tonight" u koju je Bono "upjevao" i legendarnu Discotheque. Na probi noć prije svjedočili smo i instrumentalnom prelasku iz jedne pjesme u drugu, no momci očito nisu bili sasvim zadovoljni rezultatom.
Uslijedio je politički orijentiran miniset sastavljen od Sunday Bloody Sunday kojoj ne nedostaje sirove energije ni nakon 25 godina izvođenja, MLK i Walk On posvećene Aung San Su Kyi u nešto žešćem izdanju no inače, te redovita One u kojoj se i Bono na početku odvažio odsvirati koji akord.

Nakon kratke, ali vokalno impresivne Bonove interpretacije Amazing Grace počela je svevremenska Where The Streets Have No Name koja predstavlja vrhunac svakog U2 koncerta. Nakon zanimljive animacije na screenu Bono se na stageu pojavljuje okriljen laserima uz glas Jokera: "What time is it in the world? - Showtime!" Naime, encore započinje s Hold Me, Thrill Me, Kiss Me, Kill Me, naslovnom pjesmom za film "Batman Forever" koja nije izvođena još od 1998. godine i PopMart turneje. Koncert završava sa legendarnom ali i "overplayed" With or Without You i zaista veličanstvenom Moment of Surrender.

Rastanak od U2 nikada nije lak i tako je bilo i te večeri jer U2 nas je još jednom oduševio te nas čak i iznenadio žestinom i entuzijazmom. Istina, fanovima ostaje gorak okus jer su u odnosu na prva dva dijela turneje izbačene čak tri pjesme s posljednjeg albuma (Breathe, No Line On The Horizon i Unknown Caller), a nije svirana ni jedna nova, no s druge strane premijerno su svirane čak tri potpuno nove pjesme te Hold Me, Thrill Me, Kiss Me, Kill Me koju nismo čuli godinama. Uglavnom shvatili ste - imate li priliku, ubodite koju kartu, prođite pola planete i čekajte od ranog jutra pred stadionom - isplatit će se. MARIN ZDELAR

darko z // 12/08/2010

> vidi sve fotke // see all photos