U jesen prošle godine U2 je izdao ''How To Dismantle An Atomic Bomb'', najavljivan kao 'žestok' rock album prepun gitarskih rifova. No, najave su bile pretjerane i svjetlo dana je ugledao još jedan tipičan U2-ov album. Svaki malo bolji poznavatelj će znati da se radi o albumu s jednom do dvije žestoke rock pjesme, kojim pjesmuljkom za mase i sa nešto lakših pjesama naglašenih emocija koje publiku pogađaju ravno u srce. Kao i uvijek dosad, nakon novg albuma uslijedila je turneja koja je počela u Sjevernoj Americi krajem ožujka 2005.

U tom prvom, sjevernoameričkom dijelu turneje, svoje mjesto našao je i Chicago, grad u kojem je U2 stjecao svoja prva ozbiljnija iskustva početkom 80-tih godina.

Upoznati sa privrženošću i ljubavi koju prema njima gaji čikaška publika, Irci su odlučili ovjekovječiti svoj nastup u Vjetrovitom gradu. U2 je u Chicagu nastupao 4 večeri ( 7. , 9. , 10. i 12. svibnja), no za snimanje su odabrali samo nastupe 9. i 10. svibnja (10. svibnja je inače Bonov rođendan!).

Sam koncert je, kao i uvijek kad se radi o najvećem bendu na svijetu, neka zdrava mješavina teatra i rock koncerta. Važno je pritom napomenuti da od 4 čovjeka u godinama više nije moguće očekivati ludost i odvažnost kakvu su imali na ZooTV ili POPMART nastupima.
Zrelost i nespremnost na rizik odrazili su se i na setlisti koja je u najmanju ruku potpuno očekivana ili ako ćemo biti zlobni, pomalo dosadna. Naime, na njoj su se našle pjesme koje U2 izvodi godinama (što ne mora biti nužno negativno, ali ipak sa vremenom izvedba blijedi..). Što se tiče izvedbi pjesama, ona je većinom prosječna a u nekim slučajevima i razočaravajuća (''All Because Of You''). No, da se ipak radi o najvećem bendu na svijetu uvjerit će vas fantastične izvedbe ''The Electric Co.'', akustična 'Yahweh'' i nevjerovatno dobra ''City Of Blinding Lights'' s kojom je i otvoren koncert. Naravno, bend (prvenstveno Bono) je opet iskoristio priliku da Amerikance izvede na pravi put, pa je tako Bono održao dirljv govor koji je prethodio vječnoj ''One'', dio legendarne ''Bullet The Blue Sky'' je proveo s povezom na očima poput zatvorenika u logoru Guantanamo ali onda je to sve doveo u pitanje kada je prekrasnu ''Running To Stand Still'' posvetio, ni manje ni više, nego :''...to brave men and women in U.S. Military...'', pomalo zbunjujuće za mene ali netko će to valjda razumjeti....
Vizualni koncept koncerta podsjeća na onaj s Elevation Toura samo što je ovog puta dodana i ''zavjesa'' od žarulja koja tvori ogroman ekran. Suvišno je govoriti da mnogo efektnije izgleda ekran na stadionskim nastupima (kako je to bilo u Europi), no ovaj koncert je održan u dvorani pa je ''zavjesa'' daleko najbolje i najoriginalnije rješenje.
Način na koji je sniman koncert također podsjeća na Elevation Tour koncert u Bostonu, ali ovog puta su u igri još dvije kamere - ona koja koncert prati iz publike (pomalo iritira jer od šume ruku ne vidite ništa) i ona iz ptičje perspektive tj. točno iznad pozornice (ovo je iznimno zanimljivo!!).

Tehničke karakteristike DVD-a slijede trenutne trendove pa je sam koncert u 16:9 formatu (razveseliti će vlasnike plazma tv-a) sa izborom ''sirovog'' PCM stereo zvuka, dolby surrounda ili DTS-a.
Na kraju bi mogao reći da se radi o još jednom solidnom ostvarenju irske četvorke no ne i o najboljem. Sedamnaest nastupa koji su prethodili snimanju u Chicagu ostavili su traga na bendu (posebice na Bonu) pa izvedbe pjesama baš i nisu na razini kakva se očekivala - posebice u usporedbi s nastupima u Europi. No, ovdje treba uzeti u obzir da se radi o U2 standardima, a oni su ipak vrlo visoki. Koncert u Milanu (koji će također uskoro izaći na DVD-u) će nam sigurno ponuditi daleko bolju izvedbu i neviđen vizualni spektakl. Do tada uživajte u Vrtoglavici iz Chicaga!

ocjena albuma [1-10]: 7

marin (u2croatia.com) // 16/12/2005

PS: Tekst je ustupljen ljubaznošću ekipe s vjerojatno najboljeg domaćeg U2 sajta - u2croatia.com!