U2 je krenuo na prokušani retrogradni pristup snimajući novi album "Zooropa" prvenstveno namijenjen skoroj svjetskoj turneji. "Rattle And Hum" ih je prikazao u "velikom" izdanju najvećeg rock banda na svijetu zasjenivši i same The Rolling Stonese, dok je "Achtung Baby" bio potpun odmak u vode pop glazbe koje su kovitlavo nastavili odbacivši sve prijašnje rock smjernice osamdesetih. "Zooropa" je objavljena u vrijeme velike grunge groznice iz Seattlea, sredinom 1993. i spram tadašnjih tokova alternativnih strujanja U2 su djelovali blijedo i otrcano, a album suviše naprilagođeno za tako veliki band. Očigledne promjene koje su se zbile tih godina - Bowie se vratio odličnim albumom "Black Tie, White Noise", madchester pop scena je u kratkom vremenu iznjedrila niz epohalnih albuma (The Stone Roses, Happy Mondays, Inspiral Carpets, Soup Dragons…) koji su dali posve novi pristup bujajućem brit popu, a na scenu su kročila nova imena koja će pomaknuti granice pop glazbe ka elektronici i različitim žanrovskim kategorijama (Massive Attack, Bjork, Utah Saints, Orb, Aphex Twin, Orbital, Prodigy…), tako da su U2 na vrijeme prepoznali vodeći žanr u koji valja kročiti. Najavljen netipičnim singlom "Numb" sa škripavim efektom gitare, bojama klavijatura Roxy Music iz sedamdesetih, sa brojnim loopovima, pozadinskim sampliranim vokalima i Edgeovim ukočenim i hladnim vokalom u prvom planu, ovaj lagani rap trip hop komad ih je definitivno predstavio kao pop band. Drugi singl "Lemon" je samo potvrdio tezu kako U2 nemaju više ni mrvicu rockerskog pristupa - sve dotadašnje gitarističke i ritmičke fraze pretvorile su se u plesni pop na natruhama Simple Minds albuma "New Gold Dream '81'82'83'84", jednostavniji melodičniji zahvat s mnoštvom klavijatura i Bonov glas pod velikim utjecajima Neville Brothersa. Album je podijeljen na pet pop dance plesnih kompozicija i pet laganih tema u kojima vodeću ulogu igra elektronska produkcija bez imalo rockerskog duha: sve su to uglavnom minimalistički obrasci obilato nafilani ambijentalnim pejzažima i različito obojenim ritmovima (loopovi, efekt limenog bubnja, breakovi, različiti efekti…) simbolički okrenuti ka tinejdžerskim preokupacijama u pjesmama "Daddy's gonna pay for your crashed car", "Babyface", "The first time"… Jedini duh rocka prisutan je u stadionskoj himni "Stay (faraway, so close)" gdje se poigravaju tipičnom baladom na pragu The Rolling Stones koju su pozadinski prepustili ambijentalnom popu, ostatak materijala je logičan nastavak pop tema s "Achtung Baby", tako da neke teme zvuče poznato i na momente slične kao jaje jajetu (posebno pjesma "Some days are better than others"). Uz laganiji upliv u psihodeličnije igre gitarskih efekata (pjesme "Zooropa" i "Dirty day"), te poneko oživljavanje duha ambijentalnih sfera albuma "Unforgettable Fire", ovaj album U2 doživio je vrlo diskutabilne kritike zbog retrogradnog i neoriginalnog pristupa. Međutim, ovo je bandu bila izuzetno važna odskočna daska za grandiozno pripremljenu svjetsku turneju gdje su spojili sve stare rock favorite i novi elektronski zvuk na raskošno aranžiranim stadionskim pozornicama. Band je izgubio svoju ozbiljnu stranu i pretvorio se u zabavljače koji uz pomoć ogromnih ekrana animiraju i najnezainteresiranijeg promatrača u publici, a Bono se iz "govornika generacije" formirao u jadnu samoparodiju koja tetura po pozornici u prilično blijedom izdanju. U jednom trenutku kada je bio odsutan i tijelom i duhom, za vrijeme jednog koncerta na turneji izviknuo je gledajući u ogromne ekrane: "I have a vision! - Television!", približivši se onom dijelu karijere kada su se mnoge zvijezde našle u bezizlaznim situacijama (primjerice Bowie u vrijeme albuma "Station To Station" i "Low", The Rolling Stones sredinom sedamdesetih ili The Doors u vrijeme Morrissonovog samoparodiranja i skrivanja ispod pozornice…). Međutim, sva blijeda Bonova patetika i izgubljenost bila je debelo prekrivena blještavilom i raskošnom scenografijom, tako da je ova jadna avantura vrlo brzo pretvorena u novo i prisebnije okruženje. Nakon turneje band je pauzirao da bi se koncem 1995. oglasio plesnim elektronskim hit singlom "Hold me, thrill me, kiss me, kill me" za filmski megahit "Batman Forever".

horvi // 29/09/2003