Trijumf albuma "The Joshua Tree" nastavljen je ovim dvostrukim albumom koji sadrži 11 studijskih i 6 živih snimaka s koncerta u Denveru 8. listopada 1987., kojim su potvrdili status najvećeg rock sastava u svijetu. Uz album snimljen je i dokumentarni film koji se s nevjerojatnim uspjehom pronio kinematografima širom svijeta. Međutim, album je potpuno izostavio dotadašnji globalni art koncept koji je band gajio na prethodnim albumima pretvorivši se u megalomansku zbirku velikih hitova ("I still haven't found what I'm looking for", "Pride", "Bullet the blue sky") dopunjenih obradama "Helter skelter" (The Beatles), "All along the watchtower" (Bob Dylan), "Freedom for my people" (Magee / Robinson / Mabins) , "The star spangled banner" (Jimi Hendrix), što je bio očiti dokaz da U2 neminovno žele potencirati vlastiti predznak najveće rock grupe svih vremena u momentu kada su oko The Rolling Stones kolale mnoge priče o mogućem raspadu. Album je donio i nekoliko novih kompozicija od kojih su se izdvojili megauspješni singlovi "Desire", brza kombinacija r'n'r-a, countrya i rockabillya, "Angel of Harlem", tipični soul-Stones-rock pjesmuljak i "When love comes to town", blues rock komad uz gostovanje B.B.Kinga. Brian Eno je bio potpuno sporedna osoba odsviravši klavijature tek u "Heartland", dok je u "Hawkmoon 269" organ odsvirao Bob Dylan. Album je producirao Jimmi Iovine u tipičnom srednjestrujaškom stilu što je Bono iskoristio da se potpuno ispolji kao zvijezda koja glumi samog sebe što je bio vrlo narcisoidan potez koji će kristalnije biti jasniji tek na idućim albumima. Ovim albumom su postali najveća rock atrakcija ali su se komercijalnom samodopadnošću pretvorili u dinosaurus band koji ne može funkcionirati bez punih stadiona, pa je shodno tome i sasvim jasan sveprisutni komercijalni aranžman u glazbi i tekstovima kojeg više neće ispuštati iz ruku. Da im je tko prognozirao u vrijeme albuma "Boy" i "October" da će jednog dana skladati evergreene, samodopadljive pjesmuljke pune gorućih i "važnih" poruka za prosvijećenje neukih masa (pogotovo američkih), taj bi sasvim sigurno ispao totalni mulac. Album je s promjenjivim kritikama primljen u intelektualnim rock sferama jer su U2 postali band za domačice, površne slušatelje i diskoteke koje su počele nesmanjenim tempom vrtjeti njihove hitove rame uz rame Pet Shop Boys, Inxs, Terence Trent D'Arbya, Rick Astleya, Madonne, Princea i Milli Vanilli.

horvi // 29/09/2003