Najavljen za 20 sati, par minuta prije, unutra u Močvari nije bilo nikoga, a na dvorištu se okupilo dvadesetak ljudi, što nije baš izazivalo uspješnu večer, koja je ionako bila mokra i oblačna. Cura koja je dodavala gitare kasnije, izašla je i viknula nekoliko puta da će Angela krenuti sa svirkom, pa smo ušli unutra.

Angela Autumn je američka kantautorica te sviračica gitare i "benđa" koja u svojoj glazbi spaja tradicionalni folk, country i bluegrass. Odrasla je u ruralnoj regiji Appalachian u Pennsylvaniji, pa je zbog specifičnog glasa i duboke povezanosti s tradicijom, zovu "The Rose of Appalachia". Nedavno je objavila album Believer koji promovira na turneji sa Finkom.

Simpatično je kročila na močvarni stejđ i prošla kroz desetak pjesama s albuma, a među ostalima tu su bile simpatične Millionaire Money i HEavy Tobacco te naslovna Believer, koje je odsvirala na gitari, a onda uz banjo, kojeg je svirala više kao gitaru nego kako bi očekivali, još i Electric Lizard i Garbage. U pjesmama se očito bavi bivšim i sadašnjim ljubavnim problemima, a sa specifičnim glasom i ruralnim američkim naglaskom to jako simpa zvuči. No, sviranje gitare ponekad podsjeća na Phoebe, pa bi tu trebala malo poraditi. Za Fink su na stejđu bila postavljena dva seta bubnjeva, gomila gitara, a u dnu Močvare i njihov mic pult, pa je tako očito da bend ne ostavlja ništa slučaju, te da sve žele imati pod kontrolom. Pogotovo se to pokazalo kasnije bitnim, jer se u međuigri pojavila i violina, koja uz Finovu gitaru zauzima veliki dio i u novim i u starim adaptiranim pjesmama.

Početak su izveli kao klasičan trio sa starijom poznatom, This is the Thing, koja se polako razvijala hipnotičkim bubnjem do radne temperature. Nakon toga Fin se zahvaljuje svima na dolasku, kaže We are gonna play 4 new ones, and then we are gonna dive into the old ones. Thats the menu. Pridružuju se još jedan bubnjar i violinistica i kreću nježno sa Wishing for Blue Sky, pa se bez vidljive stanke prebacuju na malo nervozniju Mesmerise your Senses u kojoj glavnu riječ nasumično vode gitara i violina. Slijedi lagana Two magpies sa ptičjim pjevom i "sorry not sorry song" I Buried all the Answers. Te četiri nove, odabrane su kao reprezentativne s ovogodišnjeg odličnog albuma, koji se prodavao po 40-45 € na štandu, što je mi se ipak čini malo previše za prodaju bez računa.

Za one koji nisu upoznati sa opusom, Fink imaju devet studijskih albuma, i većim dijelom djeluju kao trio, a za ovu su turneju dodali violinu, koja je stvarno dala jedan novi vjetar pjesmama. NJihove pjesme razvijaju se sporo, ponekad uz samo gitaru ili lagani bubnjarski uvod, te imaju svoju neku kulminaciju ili par se samo razvijaju do kraja. Sve to ponekad može zvučati i prilično ugodno, a ponekad donosi i malo zamoran ugođaj. Močvara se do tad već bila lijepo napunila, pa se komotno moglo staviti i "rasprodanac" na vrata.

Obećano, ostvareno, nakon četiri nove, kao trio nastavljaju mantričku Resurgam. Povratkom ostatka na stejđ krenuli "smo gledati zvijezde", a ja sam zamislio kak bi bilo fora da se u tom trenutku otvorio močvarni strop i da smo stvarno to i mogli. Na sreću, bilo je oblačno, pa ni u tom slučaju to ne bi bilo moguće. U tom drugom dijelu proveli su nas kroz glavne hitove, koje mnogi znaju iz raznih filmova ili hit serija, a tu smo onda čuli WArm Shadow, Perfect Darkness i kao zadnju Not Everything Was Better in the Past, a svaka od njih bila je popraććena simpatičnom pričom.

JEdna od njih je bila i anegdota otprije devet godina, kada je tijekom njihovog nastupa u Močvari napadalo toliko snijega, da nisu mogli tour bus pokrenuti, pa su ga morali prvo odsnježiti i onda upaliti i pkrenuti na naguranac.

Naravno, uslijedio je i bis, na kojem su odsvirali lijepu Looking too Closely, a ovaj drugi dio, spominjem opet, obogaćen violinom, zvuči mnogo bolje nego studijske snimke i bilo bi super da se odluče na snimanje tih pjesama u novim aranžmanima.

Sve u svemu, bio je to jako lijep koncert. No, malo su ipak prespori za mene, pa ubuduće slušam Finka doma u fotelji.

pedja // 26/10/2026