home > koncert > MUDHONEY, 20.X 2009., Pauk, Zagreb

kontakt | search |

MUDHONEY, 20.X 2009., Pauk, Zagreb

Nema se što zamjeriti. Koncert onakav kakav se mogao očekivati od banda koji se nikada nije prodao i još je uvijek istinski underground.

Pauk, dvorana vrlo problematičnih akustičnih performansa, ali, šta je - tu je. Publika zbog koje se i održavaju koncerti stoji tu da trpi sve one poznate probleme s neakustičnim betonom, ali, Bože moj, smjestiti Mudhoney s obzirom na underground značaj kojeg imaju u ovaj prostor bilo je još i najbolje riješenje.

Za početak predigru su otprašili koprivnički SUHO GRLO NOS na koje sam stigao tek na zadnjoj pjesmi. Malci su je izveli fantastično, te smo baš Def i ja komentirali kako sve nalikuje na staru dobru znanu energičnu garažnu punk/indie-rock školu Don't kada su Loba na gitari i Tiki na basu razvaljivali uz Jurin frenetičan ritam. Band je odličan i zaista mi je šteta što zbog nekih sasvim osobnih razloga nisam stigao na početak njihove svirke. Napreduju 100%!
[ diskurz ]

diskurz   © horvi

DISKURZ iz Rijeke su potvrdili neke od epiteta sjajnog ovogodišnjeg debija "U protivnom", ali su istovremeno pokazali i neke znakove slabosti na teritoriju energije albuma i snage uživo. Stoje na mjestu njihove pjesme koje su odreda gnijevne, socio-politički usmjerene, pune bunta i pokušaja socijalizacije, ali izvedba je bila polovična. Mogu oni to i bolje, nadajmo se s vremenom jer prvenstveno zbog svirke dolaze ljudi na koncerte, no glazba im je prejednostavna, vrlo štura, katkad nedorečena (za razliku od albuma) i vidljivo je da momentalno u Hrvatskoj postoji daleko boljih mladih koncertnih bandova. Diskurz su imali sreću 'velikog izdavača' koji ih je gurnuo u centar, te će to peglati koliko se može. Image im je pubertetski nafuran na Sex Pistols i homo scenu post-punka (kržljavi basist je nastupio u ženskom kompletu, a bubnjar je na bradavice naljepio ukrštenu izolir traku, smiješno), gitarist se pokušavao izvući na lucidnost i šašavoću nalik na znane fraze punka iz '77 (pa i kasnijeg Satan Panonskog), no baš nisu ostavili nikakav poseban doživljaj. Pomalo sam nakon one furiozne recenzije albuma ostao prilično suh na njihov nastup. Stvar je u tome što znam daleko boljih punk bandova koji nisu mogli snimiti tako dobar album, no scenski i glazbeno su daleko jači (npr.Zelena Radost, Abergaz, Mlijeko, Hangover Pills, Mirabell ili Punkreas iz Nikšića). Mislio sam da su Diskurz uvjerljiviji band uživo na konto onog energičnog video spota "Debela glava", ali nisu. A i kontakt s publikom im je nikakav. Čak su se i neki ljudi žalili da apsolutno ne razumiju na kojem jeziku imaju tekstove, ali to je stvar razglasa i one stalne borbe s betonskom anti-akustikom Pauka...
[ diskurz ]

diskurz   © horvi

Mudhoney, zbog kojih je večeras došlo nekih 1500 ljudi može biti u potpunosti zadovoljno. Oni su band koji nikada nije izašao iz okvira undergrounda makar bi mogli zvučati kao najžešći The Rolling Stones ili umjerenija Nirvana. Njihovo pravo bogatstvo se nalazi u sasvim jednostavnim kompozicijama koje relevantno pružaju sav čar r'n'r-a na specifičan način tipične škole US garage-rocka od MC5 i The Stooges, preko The Velvet Underground do britanskog genija Mark E.Smitha i njegovih The Fall, uz poneku insinuaciju na Wire. Sve je tu - minimalističke melodije, snažne gitarističke baraže i otkidanja sa sjajnim solažama, kompozicije koje su odreda posložene tako da bolje ne mogu biti, tempovi (lagano-brzo), izmjene različitih dionica i vragolaste vokalne kerefeke Mark Arma gdje se najbolje vidjela veza između Iggy Popa i naše podrtine zvane Bare & blackout neo-užas. Mudhoney su prije svega jedan istinski pošten, sasvim normalan band koji nije zaglavio u nikakvim drogama, halucinacijama, maliganima i nekakvim alterantivnim bedastoćama, štoviše, toliko su jednostavni u svojem izrazu da nema niti trunke sumnje u njihovu originalnost.
[ mudhoney ]

mudhoney   © horvi

Oni to rade s voljom, žive taj fuckin' r'n'r od danas do sutra, ali to im se obilato isplati jer vjeruju u to, što je rezultiralo sa himnom "Touch me I'm sick" koju su izveli pred sam kraj koncerta. Hit hitova, mora se priznati, pjesma je 1990. bila uzlazna putanja s kojom se mjere najbolja ostvarenja Nirvane, Pixies, Soundgarden, Henry Rollinsa, Alice In Chains, Pearl Jam.... Klasika bez koje se ne može. Stare generacije pamte sjajno vrijeme rocka po The Beatles, The Animals, Creedence Clearwater Revival, Led Zeppelin, Deep Purple..., ali Mudhoney su band koji je i klasiku odavno uveo u svoje svjetonazore. Oni nemaju problem rock & porok. Jedini problem je u tome što su njihove pjesme sjajno ugođeni r'n'r kojeg danas sve manje ljudi shvaća zbog gomila podžanrova rocka i indie-rocka.

Grunge? Tja, to je zaista delikatno područje za razglabanje, ali Mudhoney su direktni roditelji-tvorci Nirvane, Soundgarden, Pearl Jam i cijele scene Seattlea s konca '80-tih i početka '90-tih, no oni nikada nisu zvučali nalik na svoje sljedbenike, kao što su primjerice Tad ili Smashing Pumkins bili sasvim drugačiji stilski ogranci (a o onim silnim surogatima koji su se nakotili nakon "Smells like teen spirit" Nirvane ne treba niti govoriti). Elem, večeras su Mudhoney zvučali kao pojačani r'n'r band, snažniji od Stonesa, a blaži od Nirvane, taman negdje poput Stoogesa ranih '70-tih i nabrijanih The Fall kada njegovo veličanstvo M.E.S. dozvoli upotrebu distorzija gitare. Minimalističke melodije, jednostavne konstrukcije kostura s klasičnim uvod-kitica-refren-solo-finiš i sjajno izabranim repertoarom koji je smjenjivao žestoke i laganije tempove, taman toliko koliko je trebalo da daju oduška publici za novu rundu pića ili predaha za toalet.

Počeli su u standardnoj formaciji Guy Madison (bas), Steve Turner (vodeća gitara), Dan Peters sa šeširom na glavi (bubnjevi) gdje je Mark Arm u prvih 5 kompozicija bio frontmen funkcioniravši na relaciji profinjenog Iggy Popa koji nema ona scenska prenemaganja nalik na Jim Morrissona, već se samo orijentira na vokal i što bolju prezentaciju istog. Upravo u tom uvodnom dijelu koncerta izveli su četiri skladbe s posljednjeg albuma "The Lucky Ones" kojeg se u nastavku svirke više nisu doticali, a to su bile "I'm now", naslovna "The lucky ones", sjajno aranžirana "Next time" u minimalističkom garažnom rock/blues formatu i "Inside out over you". Osobno sam još priželjkivao barem onu žestoku "New meaning", no nije je bilo jer Mudhoney ima toliko dobrih pjesama na lageru sa svojih 10 albuma, mini albuma i EP-ijeva koje ne bi mogle stati niti u 3-4 sata koncerta.
[ mudhoney ]

mudhoney   © horvi

Potom se Mark uhvatio gitare koju gotovo čitav koncert više nije skidao (izuzev na bisu), a kada je usljedila "Some you dry", na binu se uspio krišom ukrcati neki dugokosi mladić u flanelskoj kariranoj grunge/drvosječa košulji na vrijeme izbjegavši neželjeni incident sa redarima ostvarivši prvi i jedini stage-diving na koncertu. Zbog ovog poteza odmah je bilo vidljivo zadovoljstvo čitavog banda, posebno basiste Guy Madisona koji tijekom nastupa nije skidao zadovoljni smješak s lica tako da je koncert krenuo u vrlo dobrom smjeru na obostrano zadovoljstvo. Kako su se redale skladbe, atmosfera je stalno bila 'peglajuća', pulsirajuća s izmjenama bržih i laganijih tempova, ali nikako dosadna. Jednom prilikom sam slikavši Mudhoney s lijeve strane pozornice naletio na St-a, pjevača Goribor, priupitavši ga za dojmove, a on mi je na vrlo karikirani način odgovorio 'ha, dvije gitare, bubanj i bas'... He-he... Jest, ima to sve svoj 'šmek' u ovako lijepim ne prežestokim i ne prelaganim tempovima, a osim St-a, tu je bio i Žika, frontmen Overflow koji je sasvim ležerno promatrao ovaj koncert vjerojatno vrtjevši film kao i stotine ljudi o tome što su nekad Mudhoney značili i predstavljali, te kako niti danas, nakon 20 godina još uvijek nisu ništa izgubili na svojoj impulzivnosti i energiji. Moram primjetiti kako Žika i Mark Arm imaju vrlo sličan fizički izgled... A bilo je tu još hrpa znanih faca, kritičara, glazbenika iz miljea alter-rocka, punka, noisea, hardcorea, post-hardcorea, new-wavea..., ali interesantno, nisam naletio na niti jednu individuu iz oblasti brit-popa i modernog indie-rocka 21.stoljeća. (Bio je tu Luka iz banda Luft, ali oni su žestoki domaći drmatori). Čudno, jer večeras su mogli čuti i uvjeriti se kako pravi indie-rock zvuči, a da nije Pixies, Placebo ili oni gnjecavi Coldplay (uh!)...

Mark Arm unatoč debelim godinama još uvijek fantastično dobro izgleda, tanan je kao da dnevno unese u svoje krhko tijelo tek 1500 kalorija, gibak je i pokretljiv, vrlo lijepo, atletski izgleda, a ostatak banda je potpuno trezven i svijestan svojeg radnog zadatka. Tako i treba, pa gdje ćeš pobogu na radno mjesto doći pijan, drogiran ili indisponiran u bilo kojem pogledu. Da, Mudhoney su pravi radnici-težaci koji ozbiljno shvaćaju svoj posao, cijeli koncert su pijuckali vodu i što posebno oduševljava je to da su posve normalni ljudi koji ne glume nikakve zvijezde pune alter-ega (mada bi mogli na konto staža i reputacije) poput Placeba koji se na svojim koncertima ne žele družiti sa ostatkom prateće ekipe i infrastrukture. Mudhoney su zaista prave poštenjačine (barem sam ja stekao takav dojam), koje su u nekim trenucima odšetale u laganiju, tromiju atmosferu s očitim primjesama legendarnih Flipper, natruhe surfa ("Oblivion" s albuma "Tomorrow Hit Today", 1998) ili u gitarističku noise-psihodeliju po sistemu 'za svakog ponešto'. Znaju ova četiri provjerena muzičara da u publici ima ljudi koje ne pali samo hitčina "Touch me I'm sick" ili injekcije poput punkerske "FDK (fearless doctor killers)", te namjerno blueserske raštelane "JRRT (judgement, rage, retribution and rhyme)" (album "My Brother The Cow", 1995).

Sve skupa, koncert je bio vrlo dobar, onako seljački rečeno 'pošten do jaja', posebno zbog puna dva sata svirke i dva bisa na kojem su između ostalog izveli jednu novu skladbu koja će se pronaći na narednom albumu i jednoj obradi Black Flag koju nisam uspio skontati o kojem naslovu je riječ. Nekima je možda na ovome koncertu bilo dosadnjikavo u trenucima kada su svirali laganije i tromije tempove, ali sumnjam da je bilo tko bio razočaran. Obožavatelji ovaj nastup mogu svrtstati među 5 najboljih koncerata ikad održanih u Zagrebu, no meni osobno, Mudhoney su bili ono što sam i pretpostavljao da će biti. Koncizni, uigrani, snažni, scenski zanimljivi bez ikakvih pretjeranih finesa (hm, Overflow imaju daleko bolji scenski nastup), i... to je to. Nevezano za sam koncert, bilo je kad smo na kraju St (Goribor) i ja na trenutak odvojili dio vremena za razgovor, te nam je prišla jedna moja prijateljica s kojom smo se slikali, a ona je pitala 'tko je taj Goribor, nikad čula, a oni Diskurz su obični seronje koji se furaju na Sex Pistols'. Tja, koliko ljudi, toliko ćudi...

by Mudhoney (Pauk 20.10.2009., Zagreb Croatia)


Dan kasnije, kada sam pisao ovaj izvještaj, stavio sam na preslušavanje nekolicinu Mudhoney albuma samo da se podsjetim originala, ali avaj, zvuk je spram originala bio posve mutan što nije stvar banda, nego tog vražjeg betona u Pauku kojeg bi trebalo nekako izolirati s drvom, spužvama, kulisama i akustičnom perforacijom jer fakat ubija zadovoljstvo potpunog dojma. Da je bilo tiše, ne bi valjalo, da je bilo glasnije, probijalo bi uši. Znači, bilo je onako kako prostor dozvoljava, a mi smo bili svi sretni i zadovoljni što smo konačno doživjeli i vidjeli Mudhoney. Nisu nikakvi carevi, kraljevi, pretenciozni glazbenici puni samodopadnosti i alter-ega, samo običan r'n'r band koji ima odlično nijansirane pjesme pune mnogobrojnih struktura rocka. Fino, jednostavno, žestoko, glasno, rockerski naštimano... šta ćeš bolje?

horvi // 23/10/2009

Share    

> koncert [last wanz]

cover: GRETTA + SOBA 9, 10/04/2024, Vintage Industrial Bar, Zagreb

GRETTA + SOBA 9, 10/04/2024, Vintage Industrial Bar, Zagreb

| 13/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Industry, Koridor, Turquoise, Plastika @ AKC Attack, Zagreb, 09/04/2024

Industry, Koridor, Turquoise, Plastika @ AKC Attack, Zagreb, 09/04/2024

| 11/04/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Dead Years, Kijamet, Okov @ Močvara, Zagreb, 02/04/2024

Dead Years, Kijamet, Okov @ Močvara, Zagreb, 02/04/2024

| 05/04/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Çayír, Észlelés, Nailed In, Meanderthal @ Klaonica, Zagreb, 30/03/2024

Çayír, Észlelés, Nailed In, Meanderthal @ Klaonica, Zagreb, 30/03/2024

| 01/04/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: DEMENTRONOMES, 26/03/2024 Peti Kupe, Zagreb

DEMENTRONOMES, 26/03/2024 Peti Kupe, Zagreb

| 01/04/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> izdvojeno
MUDHONEY, Zagreb, 20/10/2009

1.Money
2.I'm now
3.The lucky ones
4.Next time
5.Inside out
6.You
7.Suck
8.Oblivion
9.Inside job
10.Blinding sun
11.What moves the heart
12.Sweet
13.JRRT (judgement, rage, retribution and rhyme)
14.Good enough
15.Touch me I'm sick
16.Get into yours
17.FDK (fearless doctor killers)
18.Hard-on for war
19.Mudride
20.Grace/ Hate
21.Bis 1: nova + (Black Flag cover)
22.Bis 2
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*