Malo tko se sjeća da su ova dva legendarna benda iz Seattlea, još tamo davnih godina prije pojave interneta, a taman uoči najave grunge eksplozije imala zajednički bootleg singl "Hate the police/ Symptom of the universe". Obje pjesme su obrade (The Dicks i Black Sabbath), a bilo je to 1989. kada je Matt Lukin napustio Melvinse i pridružio se Mudhoneyima svirajući bas gitaru, te mada je osnivač oba benda danas ne svira u niti jednom već se posljednjih dvadesetak godina u predgrađu Seattlea bavi stolarijom. Od tada su im se putevi neprestano spajali i razdvajali; Mudhoney su ostvarli veliki početni uzlet, čak dospjevali i na top liste najprodavanijih u USA i UK, dok je to Melvinsima uspjelo po prvi puta tek 2010. s najčudnijim i najšašavijim albumom "The Bride Screamed Murder" zauzevši počasni no.200 na Billboardu.





A u ovoj zvrkastoj EP igrariji od 15 minuta svatko od njih je ponudio po dvije pjesme koje kao opipljivo izdanje nećete kupiti jer je limitirani tiraž rasprodan još u predprodaji što je već samo po sebi dovoljno perverzno i bezobrazno od njih. I k tome, etiketa Amphetamine Reptile ga je objavila samo kao CD. Nema vinila, a niti digitalnog downloada. Oni spretniji će ga pronaći na nekoj platformi i uočiti zajedničku spregu oba benda: Mark Arm i gitarist Steve Turner udružili su se s Melvinsovim legendama King Buzzom i bubnjarem Dale Croverom ostavivši po strani Dan Petersa i Guy Maddisona, dok je basist Steve McDonald (ex-Redd Kross, ex-OFF!) koji se priključio Melvinsima prije nekoliko godina ostao u postavi.



Uz dvije nove autorske pjesme "Walking crazy" i "Ten minute visitation" koje same po sebi impregniraju ovu kolaboraciju (prva u dvoipolminutnom kompleksnom sludge/blues/grunge hard-rocku a'la Sabbath/ Zeppelin s Buzzom na vokalu, a druga u karakterističnom Mudhoney garažnom grungeu s Armom na vokalu a'la Iggy Pop) nalaze se i dvije zanimljive obrade: snažno i energično napenalena "My war" njihovih velikih idola i uzora Black Flag (pjeva, naravno, pogađate Arm, a Buzzo fantastično efektno skida Gregg Ginnovo 'pletenje'), te "Drive back" Neil Younga & Crazy Horse s jednog od ponajboljih im albuma "Zuma" iz 1975. (album nosi jednu od njihovih najpoznatijih pjesama "Cortez the killer"), a na vokalima su i Arm i Buzzo uronivši u prepoznatljivi hard-rock driverskih riffova minimalističke strukture s 'nacifranim' brojnim Youngovim solažama.

Sve 4 pjesme imaju visoku kakvoću i raznolike su pokazujući da je legendarna, duboka i znamenita prošlost oba benda, premda su im mandati popularnosti bili vrlo kratkih rukava, transcedentalnih razmjera. Još uvijek umiju napraviti dovoljno divlje i uzbudljive pjesme s kojima im se, po običaju, živo fučka za popularnost.

Naslovi: 1.My war, 2.Walking crazy, 3.Ten minute visitation, 4.Drive back

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/07/2020