Svaki bend ima svoju priču. Uglavnom se sastoji od entuzijastičnog početka u stilu "našli smo se u birtiji, slušali Nirvanu i Sex pistolse i smatrali da bi bilo kul da imamo bend". Stotine klinaca diljem Hrvatske započelo je te priče u kojekakvim garažama i podrumima. Neke od tih priča, kao što zna svatko tko se imalo razumije u glazbu, završavaju već nakon prve rpobe. Neke priče doguraju i do prvog koncerta, one upornije i do prvog demo albuma. Rijetke su priče o bendovima koje završavaju nekim happy endom, no čini se, ovo bi mogla biti jedna od njih. Priča o koprivničkom punk rock bendu Suho grlo nos započela je prije pet - šest godina. Otad je sakupila nekoliko zanimljivih poglavlja, a kraj (pogotovo negativan) se još uvijek ne nazire. Ivan Horvatić, Bruno Antolić i Ivan Grobenski pomogli su nam da uđemo u detalje te priče.

Možete li ukratko opisati kako je bend nastao?

Ma klasika! Nadobudni klinac uzima gitaru, nauči svirati nekoliko akorda i shvati da je to jedino dobro što radi u životu, pronađe još dvojicu istih i svi skupa osnivaju bend... I sviraju, sviraju, sviraju sve dok im to ne uđe pod kožu i počnu biti ovisni za stvaranjem i adrenalinom na koncertima.

Tijekom godina, da li ste mijenjali postavu?

Jesmo, srećom samo jedan instrument (bass gitaru), ali u više navrata. Tražili smo sve dok ne nađemo nešto što odgovara sveukupnoj slici. Mislimo da smo (se) uspjeli naći, što govori i sama činjenica da smo u ovoj postavi odsvirali najbolje koncerte, napravili najjače stvari, snimili 2 spota i album. Na kraju krajeva, ova postava je vremenski najduža. (2 god.).

Smatrate li da ste promijenili zvuk u odnosu na svoje početke?

Naravno! Kako smo odrastali tako je i naša glazba odrastala s nama. U početku pjesme su bile infantilne, bez jakih tema i glazbeno vrlo slabe, no s vremenom i iskustvom pjesme su postajale jače i čvršće, bez nekog iseravanja i ravno u glavu. Sigurno da je na zvuk utjecalo i mijenjanje postava... Da li je dolazak Tihomira Grobenskog, basista bivšeg legendarnog Don't, nešto promijenio u vašem načinu rada?

Dolazak Tihomira Grobenskog, bivšeg člana Don'ta, apsolutno nije utjecao na naš način rada, zato što Tihomir Grobenski, bivši član Don'ta ne piše naše pjesme, ne daje nam uputstva za pisanje istih, niti prisustvuje našim probama. Stoga, Tihomir Grobenski, bivši član Don'ta i nije imao neki utjecaj na rad grupe. Čak bi se usudili reći da Tihomir Grobenski, bivči član Don'ta i nije nikamo došao. On je jednostavno odgovoran za rođenje jednog od članova SGNa, Malog, koje je skrivio prije otprilike 16 i pol godina. Ipak, stvarno nam je drago kada netko piše o nama jer Don't i njegov bivši član, Tihomir Grobenski, tada zauzmu oko 78,4% članka. No, Tihomir Grobenski, bivši član legendarnog Don'ta, je SGN fan koji još od 2006. tvrdi da smo najbolji live bend koji je vidio i da vrijedimo više od demo scene, pa nam je svojim iskustvom o tome pomogao da iz nje počnemo izlaziti.

Da li članovi SGN sviraju sastrane u još nekim bendovima, kojim? Oduzima li im to vrijeme i energiju koju bi mogli uložiti u SGN ili doprinosi njihovoj kreativnosti i umijeću?

Da, 2/3 SGNa svira i u drugim bendovima. To je onaj "pre"kreativni dio benda koji zbog koncepcije benda ne mogu prikazati svoj "pre" u SGNu, pa im za to služe drugi bendovi, što je potreba svakog "pre"kreativnog čovjeka, ali to nikako ne umanjuje energiju i kreativnost SGNa.

Jedan ste od rijetkih bendova koji su izašli izvan Koprivnice. Kakav je osjećaj svirati pred nepoznatom publikom u drugom gradu, kako vas prihvaćaju?

Svirati pred nepoznatom publikom u nepoznatomu gradu prilično je slično sviranju pred nepoznatom publikom u rodnome gradu. Nepoznata publika nas je dobro prihvatila u obje verzije gradova, zadovoljni su, mi smo također zadovoljni, aplaudiraju na kraju pjesama što je vrlo zahvalno i lijepo od njih... Ponekad i mi plješćemo njima pa na kraju plješću svi zajedno... Trudimo se publici pružiti što je više moguće, bila ona nepoznata ili nepoznata. Koncerti su uvijek jednake žestine, bilo ispred nas 5 ili 455 nepoznatih ili nepoznatih ljudi, tako da svi uvijek dobiju ono po što su došli. A poznati su samo oni koji se voze s nama u autu...

Bili ste pregrupa Mudhoney u Zagrebu?

Da, bili smo predgrupa Mudhoneyu u Zagrebu. Bilo je to jedno nadasve prekrasno, nezaboravno i romantično iskustvo. Iako nije bilo lučica i mirisne kupke, bilo je mnogo publike, možda najviše ikad na nekom našem koncertu (jer ipak, publika nije bila naša, već je došla vidjeti Mudhoney, a mi smo se samo lukavo uguzili). Reakcije su također bile ohrabrujuće i iznenađujuće pozitivne, a mi smo dali 119% od sebe i svojski se trudili. Da... a onda je na stejđ stupio Mudhoney, sve je palo u vodu i pognute glave smo otišli doma.

Dosad ste snimili dva spota u privatnoj režiji. Što mislite, u kojoj su mjeri spotovi bitni kao propagandno sredstvo kojim se prezentira bend i glazba koju svira?

Stvarno ne znamo, jer nismo snimali spotove zbog propagande. Za nas je spot umjetnost koja pjesmi daje vizualnost. Znači mogućnost gledanja pjesme, odnosno kako mi vidimo pjesmu. Ali da, spot bendu daje veću pozornost javnosti, jer ljude oduvijek više privlači vizualno nego auditivno (zato ti npr. radio propada, dok je TV najači medij). Dolazite iz Koprivnice, koja je oduvijek poznata po punk rock sceni, koja se trenutno također uzdiže na neki veći nivo. Kako vidite sebe u toj priči, da li je lako imati bend u omanjem gradiću?

Imati band u malom gradiću je zapravo jako komplicirano. Postoji vrlo malo mjesta na kojima se može nabaviti potrebna oprema (žice, palice...), Horva često bubnja s nekom granom koju nađemo po putu, a na bass smo nebrojeno puta stavili žice od kontrabasa koje nam je besplatno posudil Štef, teško je pronaći i adekvatan prostor za probe bez da vam susjedi prijete sjekirama zbog buke, teško se izolirati od drugih bandova i raditi svoj posao jer svi svakome visimo na probama pa čak i imamo probe u istim prostorima sa sasvim istom opremom, nema ni baš mnogo mjesta za svirke, sve se nekako vrti u krug i ponavlja, a kada spomenete da ste iz Koprivnice, često se postavlja pitanje tipa: ''To je u Slavoniji?'' Ili, ''A znači vi niste iz Hrvatske.''

Mislite li da neki izvođači na glazbenoj sceni Hrvatske rade određene "incidente" kako bi privukli pažnju javnosti? Smatrate li da svojim ponašanjem pokušavaju prikriti lošu glazbu koju prezentiraju, ili ipak dobro sviraju, no nemaju ukusa u tom nekom odnosu s publikom?

Ma znamo, oduvijek je toga bilo i uvijek će biti. Možda nisu oni krivi. J

Nakon nekoliko napornih godina rada prerasli ste epitet lokalnog benda, spot "Zlobna vila" je na TV, svirate kao pregrupa velikim bendovima,... Što ste sve prošli da dođete do tog stadija

Istina je, više nismo lokalni band, spot se već dulje vrijeme vrti na TVu, svirali smo s nekoliko dosta utjecajnih bandova itd... ali put do toga stvarno nije lagan... Treba proći loše koncerte bez publike, dobre koncerte bez publike, loše koncerte s mnogo publike, dobre koncerte s mnogo publike, koncerte s publikom koju band niti ne zanima, koncerte s publikom koja visi ispred lokala i pije, a zatim se slijedeći dan svima pohvali kako je SGN bio prejeben (iako su sve čuli otprilike kao da su nam pjesme pustili u McDonald's-ovom WCu preko malog zvučnika), koncerte gdje te degradiraju i prijete zbog glazbenog izričaja... Sve te predivne čari lokalnog demo banda... Ali, kako se kaže, što nas ne ubije, ojača nas. Sada svi imamo 70 kg čiste mišićne mase, Horva je morao kupiti nove majce jer mu mišići ruku više nisu stali u one stari, Mali će, ako nastavimo ovim tempom, narasti i do 2 metra, a Ante je toliko jak i seksi da na upadu valja upozoriti teenagerice kako ulaze na vlastitu odgovornost.

Smatrate li svoju glazbu originalnom? Kome je namijenjena, tko je zapravo vaša publika?

Naša glazba svakako nije originalna. Zapravo, već je toliko puta viđena i slušana da nam stvarno nije jasno kako smo uopće došli do ovoga gdje smo sada. Namjenjena je svima kojima se sviđa kada je čuju, a onima kojima se ne sviđa, nije namjenjena. To su većinom teenageri ili oni koji se tako osjećaju iako odavno to nisu i ne bi više to trebali biti. Da...



Snimili ste novi album za DOP records. Kako je došlo to te suradnje?

Najavni singl za album je izašao početkom studenog, nadamo se da će album izaći na proljeće, no to najviše ovisi o DOPu. Sretni smo što surđujemo sa DOPom jer je nezavisan i otvoren prema našem stvaralaštvu, a do suradnje je došlo tako da smo album slali velikom broju izdavačkih kuća, no DOP je jedini bio zagrijan za nas u onoj mjeri koliko smo i mi bili za njih.

Što možemo od albuma očekivati, kako će se zvati?

Album je zapravo sve ono "dobro" što smo radili od 2005., sa naglaskom na 2008. i 2009. godinu. Imamo nekoliko naziva za album i još uvijek se dvoumimo, mislim da ćemo to odabrati u zadnji čas.

Planovi za budućnost?


Planovi za budućnost... Jao jao jao... piti manje kave, smanjiti cigarete, jesti zdravo, mnogo povrća i voća, ribe, manje crvenog mesa... nikako svinjetina... rano lijegati, izbjegavati alkohol i drogu, pokušati imati što je više odmora moguće, ne se naprezati, piti mnogo vode, rješavati sudoku i razvijati sive moždane stanice...

JEA!!!

matej perkov // 07/12/2009