Večer prije hrvatskog Dana državnosti u metropoli je bilo čitav niz koncerata, a ja sam se odlučio da posjetim ovaj jerbo su akteri bili meni uvijek dragi prijatelji iz BiH, a bome i poznanici što se barem tiče Saše Saleta Vrdoljaka, frontmena livanjskih noise-rock/ punk legendi Andrija s kojim se redovito družim kada naleti pogodna prilika. On je ovdje bio u ulogi pjevača benda Lopoč, a čitav event je bila kolaboracija između zagrebačkog KSETa i bosanskog kolektiva Balkan Eksces kojeg vode članovi mostarskog benda Inat, također večerašnjih protagonista. Uoči koncerta nakratko sam popričao s njime i pratećom ekipom iz spomenutog Inata, snimljen je kraći interview koji će uslijediti vrlo brzo, a što se tiče samog koncerta, bio je očekivano visokoenergičan, lucidan, pomalo iščašeno otkačen, naravno sve onako kako i dolikuje bendovima čije je ishodište u hardcoreu, onom uglavnom s punk temeljima.

Za divno čudo, svirka je startala netom nakon 21 h što je više nego dobrodošlo s obzirom da sam u Attacku znao čekati po par sati na početak, a neke koncerte sam napustio jer su se pauze između dva benda znale otezati skoro u beskrajno čekanje, primjerice Kudikamo? su jednom počeli svirati tek oko 2 ujutro što nisam dočekao zbog umora. Bješe to onaj nastup Hold My Paw: Solidarno za utočište za životinje Vol. 1 www.terapija.net/koncert.asp?ID=32756 kada su u kišovitu i hladnu jesensku večer 2023. prvi svirali slovenski Dead Corcoras.

Inat čitav koncert:



Ovaj puta nije bilo trte-mrte, mostarski INAT je stupio po predviđenom protokolu na pozornicu i onda... e-he-hej!? Kako sam spomenuo, uoči koncerta sam snimio interview upravo s 2/3 benda u kome su gitarist Danis i basist Luka Marjanović ititi DeBelly iz onog ekstravagantnog punk dueta Crustalno Jasno, nisam baš bio najsigurniji što treba očekivati, ali vidi vraga, on je u ovoj formaciji tek samo vokalist, a sviračka postava se svodi samo na gitaru i bubnjeve, jebate, a nije nikakav The White Stripes. Počeli su lagano s jednostavnim minimalističkim riffom ko' da svira Lou Reed, Luka se nonšalantno šetkarao pozornicom, a onda su se ušaltali u hardcore tempo i dalje valjali uglavnom izmjenične, vrlo kratke pjesme od po pola minute nanizavši jedno desetak njih tako da je koncert sveskupa iznosio 16 i pol minuta zajedno s Lukinim komentarima. Onomad skoro kao NOFX koji znaju pet minuta trabunjati o pjesmi što traje 1 minutu, ha-ha-ha! Ma nema tu nikakve filozofije, čista zafrkancija na kojekakve društvene spaćke što se svodi na ogoljeno minimalistički, vrlo zabavan punk performans, što o samoironiji, gubitništvu, gazdi jedne mostarske birtije koji mrzi pušenje u lokalu, razlici u cijeni, nestašlucima kada dobiješ otkaz jer kasniš na posao po 3-4 sata ("RUC bloody RUC"/ razlika u cjeni) ili komičnom prikazu "Obična ljubavna pjesma", naravno pogađate, velikog hita Aerodrom izvedenog u svega 18 sekundi! To obavezno morate pogledati na priloženom video zapisu od 9:18 do 9:36, a kaže Luka da bi jednom volio upoznati Juricu Pađena. Naravno, pokupili su simpatije i aplauz za svaki izvedenu stvar, a mene je to poprilično podsjetilo na one netragom izgubljene genijalce iz 90-ih, trojca Mamojebac s otoka Krka koji su još imali bas gitaru i melodiku. Himna im je "Inat" uzvikivajući 'mi sviramo/ pjevamo/ plešemo/ dišemo/ postojimo vama u inat'.



Zadnja im je bila "Poniženko", za sada jedina pjesma službeno objavljena na youtube, a usporedi li se taj njihov studijski zapis s ovime uživo, totalno su prenijeli prljavi zvuk na pozornicu ne teživši za nikakvim poboljšanjima. Znači, ovdje je sve urađeno i izvedeno kako treba u ovom vrlo kratkom, zabavnom i duhovitom nastupu kakav bi trebalo upriličiti na svakoj današnjoj svadbi između setova onih trap narodnjaka i turbo folka. I još jedna sličica: baš upravo kad sam biciklom kretao na ovaj koncert, u mom najbližem susjedstvu, nekih stotinjak metara dalje je odzvanjalo "A ja sam negde rujno vino pio", onaj stari hit Predraga Živkovića Tozovca, ali u katastrofalnoj izvedbi nekog benda s bubnjarem, pjevačem bez sluha i armonikašem na dugmetari koji je tek natucao tonove, ali koga to briga, dvorište je plesalo i nazdravljalo mladencima. Mogu si zamisliti kakav će to biti brak. Pomislio sam u sekundi: ovdje treba jedna pauza dobrog hardcore-punka da vam prodihta, ošmirgla, solnom kiselinom opere i očisti dizne.

Plastika:



A onda je na pozornicu došla PLASTIKA, jebeno moćan zagrebački punk D-beat četverac predvođen riot-girl frontwoman Martom za koju ne možeš vjerovati kako se svojim tananim soprano glasićem dere totalno iz dijafragme i to na hrvatskom jeziku! Žao mi što ovo nije vidio naš recenzent Marko Šiljeg koji je nahvalio na sav glas friški im album "Sijamski blizanac" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=34391 (2025) koji je, usput besplatno dostupan na njihovom bandcampu. Prokleto moćno su ošinuli 14 kratkih pjesama s prva dva albuma (prvi im je bio "Plastika", 2023., također free-download), redom to su bili komadi "Sat sudnjeg dana", "Otpad za sve", "Sjena", "Vitezovi kurca mog" i "Odluke" s prvog, te "Otrov", "Prodaj mi sranje", "Moraju past", "Plešem", "Nervoza", "K.P.M. (kuća, poso, Medika)" i "Nije zadnja" s drugog, hvaljenog albuma. Ja sam uspio snimiti dvije stvari "Treća smjena" i mislim da im je sasvim nova "Benger" prije koje se zvijerskom bubnjaru Ediju nešto pojebalo s bas pedalom, ali to je vrlo brzo otklonjeno. Inače, ovaj nastup mi se dojmio kao spoj Napalm Death u kome je umjesto Barneyja na vokalu Yasuko Onuki iz japanskih legendi Melt Banana, onda znate što je u igri. Odlična energična hardcore predstava 21. stoljeća za razgibavanje atletskih sklonosti u kojima su svi uživali, dobro, baš i nisu razumijeli što Marta cikta i vrišti premda, kažem, svi tekstovi su na hrvatskom, a samo da približim, potpuno su angažirani napadajući sve moguće strukture i stavove koji nam zagorčavaju život 'dobili smo totalno sranje odvratnih gnjida ratnih pizduna što koriste vlast'. Prednost benda i ovakvog izraza jest upravo stilska drskost za one koji nisu upućeni u ispravnost ili je omalovažavali zbog jasnog kritički proklamerskog stava, nasuprot neokolonijalističkih i post-kapitalističkih eminencija, a takvih ima jako mnogo. Ustvari, ovdje je mnogo toga balansirano na inteligentne teze Henry Rollinsa (Black Flag) i Ian McKayea (Minor Threat) u novoj revalorizaciji, a nikako na Johnny Rottena i rani punk. Odlično, nema što. Fantastičan bend!

Lopoč 1. dio:



E, a zatim je uslijedio opći dernek. LOPOČ po prvi puta u Zagrebu je, mora se odmah reći, žešći od Andrije i nema baš nekih osobitih sklonosti ka noise-rocku nego hardcore punku u kome ima svačega od primjerice početnog post-rock ambijenta koji se trgnuo u opaki crust vokal hardcore tutnjave "Bezumlja" s debi albuma "Saumlja" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32509 (2023) unišavši u frenetičnu "Soli", pa drajversku "Gorivo", a onda je došlo do kuršlusa: Filipu, Lukinom bratu je pukla žica na gitari i rekao je da neke stvari ne može odsvirati bez, koliko mi se čini A žice. Odmah sam se sjetio što mi nekoć pričao Kriger (Marijan Pavličić), basist nekadašnjeg kutinskog hardcore benda Panj i world-music/ jazz-fusion rock sastava Los Kozmos. Kaže, jedan od prvih nastupa Kawasaki 3P bio je baš u čuvenoj kutinskoj Baraki, cirka 1994. i to na Dan državnosti, a gitarist je došao samo s 3 žice i rekao 'pa jebate, neću na hrvatski praznik svirati s 3 žice'. I onda je skinuo jednu i svirao samo na dvije, ti bokca, punkersko mu sunce mu patriotski dovitljivo ponosno, ha-ha-ha! Nego, Lopoč, odnosno basist Luka DeBelly se odmah dosjetio i odsvirao Crustalno Jasno hit "Izdali smo" ('izdali smo metal, izdali smo punk/ jebo te metal, jebo te punk'), pa smo tako nenadano dobili i ovaj užitak. Može se reći da su i Crustalno Jasno neočekivano po prvi puta nastupili u Zagrebu, pa makar samo na 29 sekundi. U intervalu je Sale pohvalio rakiju jabukovaču iz Bihaća, pa su bez te jedne žice odsvirali "Gušter" taman napenalen za pogo, a zna se, Đontra Nikola Rončević (Crustalno Jasno) za dobošom nema milosti, on komotno može razbucati današnje trap turbo svadbe i natjerati goste da tancaju čardaš i polku. Vrijedi pohvaliti Barta, gitaristu Plastike koji je potom donio svoju gitaru i posudio je Filipu, pa je koncert dalje tekao nesmetano u zabavnom, pravom svatovskom štimungu hardcore čardaša i polke. Ne bih znao koja je bila naredna s brundavim basom (nešto o ljubavi, ako sam dobro skontao) što odvrištaše Luka DeBelly, a zaboravih spomenuti da su ovi Hercegovci za glavu višlji od nas kontinentalaca i taman bi mogli biti košarkaši, mislim da im je broj cipela oko 47-48. Malo su skrenuli i u post-punk ("Nema proljeća"), a onda nanizali i neke nove stvari koje pripremaju za naredni rad.

Lopoč 2. dio:



Kako sam ovaj puta pokušao snimiti kompletan koncert, a zahvaljujući produžnom kablu na pozornici sam štekao i punjač za moju malu skromnu, već pohabanu i dotrajalu kamericu, a kabel je dugačak jedva anjc metar, drugi dio nastupa sam snimao takoreći pored zvučnika i gitarskih Filipovih efekata, pa ne garantiram da su snimljene pjesme koje su se našle na papiru set-liste "Off", "Zora" i "Mlađ", ali su vraški potentne u brzom i žestokom punk rocku koji nalikuje na kanadske vedete Fucked Up čime, očito Lopoč otvara novu stilsku stranicu punu energije. Ipak uspio sam prepoznati "Konjska krv" ('tvoje lice porozno, sive boje/ zatrovano/ izdalo je brata, Boga/ ...trebat će ti konjske krvi, da ostaneš budan/ ali, konjske krvi nema!'), onih krasnih stihova koji se nadovezuju na Andriju 'bilo kuda - konji svuda/ nema konja na planini', a Sale uživa u reminiscenciji metafora seoskog i provincijskog života, isto kao i ja, seljak iz Gruntovca što kuži r'n'r davno prije nego što je mama kupila traktor 'ŠČ' i otišla na Euroviziju. "Ne može" je također nova, vrlo kaotična i melodična koja bi im mogla biti naredni adut. Meni jedna od najomiljenijih "Mesar", alegorijski rečeno kad bi satarom smlavio sve one političke lihvare i manipulatore, Sale mi je otpjevao direktno u kameru od 6:10 do 7:10 'Želja Zamah Metal Meso Samelji Bezkompromisno Precizno Odvajanje mesa Po nalogu Odgovorno Ljudski Kad krv ubrza, odmah reži Samelji Kad krv ubrza' dok se za to vrijeme održavao šutke i pogo ispred pozornice. Ovo je nesumnjivo velika čast ne samo meni, nego i portalu Terapija.net, a valja reći da mi je ovom prilikom donio i žilavku, originalno herecegovačko vino koje sam mesario i kasapio prilikom pisanja ovog raporta, e-he-he...

Lopoč 3. dio:



Treći dio je također snimljen, mogao bih svašta pozitivno komentirati da su Lopoč najbolji punk-rock bend na svijetu iz BiH, a ne iz UK, Germany ili USA, ali to bi onda bilo sarkastično komentiranje onih sitnih dušica, malih otrcanih patuljaka što sasvim slučajno, demagoški govore zlim i zajedljivio otrovnim rječnikom, poslužiti ću se mojom omiljenom frazom mog pokojnog polu-znanca Maška iz Đurđevca koji je autor slogana 'kurac i kiselo zelje'. Znam da u Prnjavoru i Blagoevgradu Lopoč neće proći jer se tamo očekuje r'n'r, najviše stil Bijelog Dugmeta i Smaka, ali odbaci li se općeniti ex-Yu provincijalizam, poznata Bregovićeva krađa nekadašnjih kurentnih hitova, za ama baš sva tri benda ne postoji nikakva slična koincidencija, ma niti na Sex Pistols, The Exploited, UK Subs i tako redom.

horvi // 01/06/2025