Pojam supergrupe underground scene je čest, mada u mnogo slučajeva jedva zamjetan. Prepoznat je tek šačici poznanika i slučajnih namjernika, međutim ovdje su spojena tri zasebna entiteta, svaki specifičan i unikatan s prepoznatljivošću na širokim sferama - livanjski Andrija s frontmenom Sašom Vrdoljakom, ritam sekcija mostarskog dvojca Crustalno Jasno (Luka Marjanović - bas, Nikola Rončević Džontra - bubnjevi) i Lukin brat Filip Marjanović, inače gitarist iz Sive Eminencije. Oni koji znaju ove bendove, a hipotetski se Andrija zbog skoro 20-godišnjeg staža nameće okosnicom noise i alternativnog rocka BiH 21. stoljeća (premda su već podulje neaktivni), već i samom površnom promatraču može sugerirati što se ovdje zbiva. Na samo 13 minuta materijala sa čak 11 pjesama, elem gotovo svih sabijenih u opseg od oko 1 minute, sažet je urnebesni hardcore punk što izvorišta crpi iz mnogih žanrovskih i stilskih transformacija od primjerice thrash/ speed metala, post-hardcorea, grindcorea, noise-rocka, mathcorea/ deathcorea… i još koječega u koegzistentno koherentan složenac s jednostavnim pristupom udarca drito u tikvu. Ciljano i modulirano žestoko i najžešće, ovaj debitantski rad, reći ćemo EP, ah jbga, mogao bi biti i mini album, ako ne i album, slikovito poetično, onom znanom Saletovom lirikom obrušava se epskim izražajem na kurentne društvene, a i kulturološke bedastoće u kojoj je stav pojedinca marginaliziran jer nije akademski prolongiran s putrom na glavi i takvim pametnjakovićima dolazi tek samo kao pokušaj konstruktivne kritike na koju, kao i na većinu angažiranih underground rockera, ne obraćaju pažnju. Zna se, Graha je imao mukotrpan put do slave, tek nakon više od dvije decenije je postao prihvaćen njegov bunt i revolt o kome se raspravlja u tim 'visokim' krugovima, a valja se nadati da i Lopoču slijedi kad-tad opravdano relevantni obzor kad kompletno zaživi i probavi se prvi šok. Naime, ovdje je taj pojedinac stavljen u rakurs bijesnog komentatora, često obilato začinjenog metaforama nadahnutim kojekakvim paradigmama, probisvijetima, ljudskim navikama, razvratu, lopovluku, a ponajviše socijalnim nepravdama koje bi, alegorijski gledano, najradije riješio mesarskom satarom (pjesma "Mesar") ili se prepustio oportunizmu 'odgoja u miru i slavi - jedi i pij' ("Gorivo"), pa čak i samoubilačkom žrtvovanju 'baci me da čuvam Morske pse!' ("Soli") služeći se i sofisticiranim pristupima, jer, kako se kaže, ako bi sve bilo otkriveno u tančine, čar poetike bi gubio na težini i autorskom legitimitetu. Pjesme su različite: uvodna "Bezumlja" nošena je kombinacijom grindcorea pomahnitalih Napalm Death i tvrdog hardcorea, "Sve ti se ostvari" izranja iz namjerno prljavih krešenda u galop isprekidan prelazima, "Nemir" pak slijedi klasičan hardcore-punk melodičnim legato basovima, dok "Dozvoljeno je" naginje atmosferičnom post-hardcore izrazu umjerenog tempa na relaciji Fugazi - At The Drive-In. Jedna od malčice kompleksnijih što se tiče gitare je "Konjska krv" gdje Filip pokazuje nekoliko tehničkih figura od riffova, vijugavih melodija i tremola s povremenim disonantama (isto kao i u "Mesar"), spomenuta, najkraća "Soli" (samo 56 sekundi) spada u dorađeni hardcore s intrigantnom noise dionicom od samo 5 sekundi (od 36. do 41. sekunde), a recimo da je drugačije producirana, također spomenuta "Gorivo", komotno sjeda u rani thrash s dvodijelnim aranžmanom, prvim u umjerenom tempu, a drugim u moćnom galopu bez blastbeatova.

Prvi koncert:





Praktički jedini tipičan hc-punk jest jednominutna "Gušter", taman spremna za šutku i pogo. Zadnje dvije su najdulje - "Iskra" (1.33) ima čak pola minuta instrumentalnog uvoda kovitlajuće zvrzlane gitarske melodije koja se repetira s folk aditivima na granicama tročetvrtinki, a ubjedljivo najduža "Nema proljeća" (1.45) u dinamički uređenoj infrastrukturi s jedinom 'gain gitarom daleko više aludirajući na Andriju i eksplozivan noise kakav gaje mnoge njihove pjesme.



U principu, da nije Filipa, ovo je mogao biti još jedan Crustalno Jasno rad, ovaj puta feat. Saša Vrdoljak, međutim gitara je ovdje odigrala značajan element nadogradnje odvojivši ritmički dvojac od Saletovog matičnog benda čime se dobio uistinu raritetan transžanrovski spoj. Također, ovakva prljava produkcija (Goran Rebac) je usmjerila kaotičan hardcore kao specifičan izdanak kojeg bi recimo neki veliki producenti uobličili u kojekakvim zvukopisima, uglavnom rafinirano čistim naglašavajući kompaktnost, razdvojenost elemenata i posežući u 'make over' fazone čime bi se gro toga metaliziralo ili otišlo u ušminkani 'core' na uštrb bendovske šturo sažete jednostavnosti. Moguće jednog dana dospiju i u ruke takvih tehničara, ali za početak ovih trinaest fascinantnih minuta upravo treba ovako zvučati. Da je čišće, ne bi odgovaralo stvarnim performansima. Uostalom, nekoliko živih video zapisa dovoljno govore što Lopoč jeste tekuće 2023. godine - jedno od najugodnijih underground iznenađenja trenutne, prije svega žestoke ex-Yu scene.

Naslovi: 1.Bezumlja, 2.Sve ti se ostvari, 3.Nemir, 4.Dozvoljeno je, 5.Konjska krv, 6.Soli, 7.Gorivo, 8.Mesar, 9.Gušter, 10.Iskra, 11.Nema proljeća

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 04/08/2023