Bez filozofiranja, ovakve bendove i izvođače obožavam u punku, a općenito i u glazbenoj umjetnosti. Koji su drugačiji i posebniji, oni što ne prate tekuće trendove, već na njima zasnivaju svoje osobno viđenje s priloženim argumentima. Recimo, što bi bilo da su Šarlo Akrobata bili striktni new-wave poput hita "Ona se budi" ili Haustor "Moja prva ljubav"? Jako komercijalni, što ustvari i jesu ti hitovi, ali su u zaleđu imali brojne umjetničke ekspresije koje mainstream baš i nije šmekao. Ovo je jedan sjajan novi prikaz ne takve scene, vrlo sukladne sa Šarlom, donekle i s Haustorom kada su svirali punk, ali na te pjesme izdavač nije obraćao pozornost jer su bile mahnito luđačke poput "Cijeli svijet je bolestan, cijeli svijet je za kurac", dobro neku od njih se može naći na B-strani singla poput "Pogled u bb" (A strana je bila "Moja prva ljubav"), a i Idola "Pomoć, pomoć" (B-strana čuvenog prvog singla "Maljčiki"). To je bila 1980. kada je tu i tamo neki hrabri izdavač (Siniša Škarica, naravno, Jugoton) uz hit uspio proturiti i drugi dio priče o bendu, dakako, ta B strana se gotovo i nije slušala, osim ako se radio urednik što je stavljao ploče na gramafon nije zeznuo, a to je bila uistinu rijetkost. Crustalno Jasno, dvojac iz Mostara (Džontra Nikola Rončević - bubanj, DeBelly Luka Marjanović - bas i glas) vraća to poljuljano vrijeme na pravi kolosjek, saževši iskonski, nerepresivni punk s dogmastičnim protuhama današnjeg svijeta 21. stoljeća sviravši samo bas gitaru i bubnjeve u sirovoj varijanti kao da je upravo 1980. ili, čak bolje reći 1977. ili 1978., pa čak i 1979. kada se svirao najbolji i najoriginalniji punk prelazivši u hardcore. Prije ovog EP-ija objavili su od 2014. do danas 1 demo, 1 live, 2 split izdanja, 1 singl i 1 EP, ovo im je, elem, drugi, a uvodna pjesma "Ljetni stih" sa samo dva mantrajuća stiha 'ležimo, jedemo voće/ pušimo travu i slušamo ploče' u prvih pedesetak, pa i više sekundi može zavarati da je riječ o nekom indie-rock bendu, međutim kada se stihovi repetiraju po peti-šesti put, a vokal odmah izbacuje grčeviti crust, te oko treće minute prelazi u death-growl uz, ha, black-metal blastbeatove, jasno je da od hipsteraja nema ništa jer je ovo očito srednji prst ucviljenim šminkerima istom mjerom kao što se primjerice Koja i Milan Mladenović u Šarlu nisu mogli naći na istoj stilskoj frekvenciji iz čega su i stvorena dva posve drugačija benda. Zna se, progresivno noiserski post-punk Disciplina Kičme i šminkerska new-wave Katarina II (kasnije Ekatarina Velika) za koju je i sam Koja izjavio da je bila bend prvenstveno namijenjen srednjoškolcima i mladim studentima, dok je njegova Kičma istraživala mračnu stranu rokenrola.



Druga "Na ruševinama vječito slabe scene" već je odmah bazični punk s melodičnim basom, urnebesnim hardcore blastbeatovima u dva aranžmanska segmenta, a pjesma jedva da iznosi 1 minutu i 20 sekundi. Taman koliko i treba. Nešto dulja, za 20-tak sekundi "Svirajte, pičke" uz dobar dašak komičnog abrazivnog kaosa obračunava se sa školovanim rockerima: 'koji vam je kurac, jebote sami kući kurcu svirate/ u rock školu idete i cover koncerte pohodite/ gdje vam je mladost?? jebeni bunt i prkos?? zar nemate želju da stvarate? zar nemate želju da svirate? SVIRAJTE! SVIRAJTE, PIČKE! hajde više uzmite gitare i palice u ruke/ neopterećeno svirajte i glasnice poderite/ i samo... svirajte! svirajte, pičke!' Ha-ha-ha! Odlična šamarčina, nema šta! Čak se u jednom momentu izvali 'puno vas je, puno vas je pičkice'. Ahahaha, inverzija Kawasaki 3P... I onda već prođe polovica materijala: "Antipunk" počinje iz dva abrazivna breaka u hardcore tempo kritizirajući licemjerne, takozvane punkere koji se ušmrču ili šutnu, a nemaju nikakav stav ('vi i punk ste se mimoišli'), a završna od samo pola minute "Izdali smo" (po nazivu live albuma iz 2015.) nošena je proglasom 'izdali smo metal, izdali smo punk/ jebo te metal, jebo te punk', kao referentan odgovor na kvazi punkere i metalce koji se žanrom samo služe u komercijalne svrhe, a takvih ima mali milion. Svirka je ekspresivna i živahna, bas tutnji melodije i praktički im manjak gitare i ne oduzima privlačnost divlje sirovosti jer su sa samo tri elementa (vokal, bas i bubanj) pokrili ono najosnovnije da se dovoljno moćno, upečatljivo i žestoko izraze, a da je tehnički bolja, ne bi bilo dobro, to bi već bio koncizni šminkeraj. Sve ove pjesme su stvorene za moshpit, poganje i onaj klasični punkersko razdragani urnebes na koncertima gdje se pada na klizavom podu natopljenom pivom i znojem, grli s poznatima i nepoznatima, loče do besvijesti i drugi dan uz mamurluk rezimira, 'jebate, gdje sam ono sinoć bio i koji je bend svirao, a bilo je fenomenalno'. Vokali su kreštavi, bijesni, ljutiti, a i sarkastično uvijeni u namjerni cvilež (u posljednjoj temi), produkcija dostatna za stil, da je prljavija ne bi bilo nimalo loše (snimano u DK studiju, Mostar), a konceptualno gledajući, ovih nepunih 10 minuta giba se onim provjereno energičnim teritorijem nekadašnjih Minor Threat čija je kompletna diskografija iznosila jedva pola sata. Uz ovakav jednostavan minimalistički pristup bez ikakvih vrludanja i stilskih skokova (ajde, prva stvar je 'tricky' poen), sva duhovitost, karikiranost i sociološka angažiranost punka dolazi 100% do izražaja. Ovi se Hercegovci s punkom nikako nisu mimoišli. Itekako su dobrodošli na karti punk komedije i oi!/street zajebancije poput zagrebačkog Biciklića. Kao što nekad davno napisaše Ogi upravo za prvi album Biciklića iz 2012. (www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=15860), a ja bih samo malo preformulirao: ovdje se bas i bubanj doslovno krčkaju u čorbi od vrućih govana kao da bjesomučno cijepaju drva, a pjevanje liči na supijano protestnu dernjavu vođe navijača kada ljubljenom klubu prijeti poraz od mrskog protivnika. Da, ovo jeste odlično i originalno. I ne treba se cijepiti protiv ovakvog bijesnila jer takvo cijepivo još nije u širem alkaloidnom opticaju. Jedino ako put nanese do psihijatrije zbog sumanutosti i ludila, onda slijedi šareno zrnje za smirenje. A ova se dva momka sigurno niti nakon toga neće smiriti, pa makar ih vezali za krevet i smjestili u gluhu sobu.

Naslovi: 1.Ljetni stih, 2.Na ruševinama vječito slabe scene, 3.Svirajte, pičke!, 4.Antipunk, 5.Izdali smo

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 22/04/2021