Izgleda kako u metropoli cvjeta tisuću punk škola mudrosti, što je svakako lijepo i nadam se jednoj renesansi u glazbi koja je nekad imala puno više kvalitetnih imena i veću publiku, pogotovo tokom ranih i srednjih devedesetih. Ovo im je drugo izdanje i iskreno, već mi je teško pronaći prave riječi jer bi mi stali i u blitz recenziju, ali Plastika je odlična! Bend možda ne svira neki zaseban stil, ali imaju vokalisticu koja zvuči dosta poput Saire Huff iz Detestationa, pa ako radi ničeg drugog onda je to možda aspekt koji će vas privući, iako female-fronted bendovi nisu nikakva novost u ovoj subkulturi, bilo da govorimo o CBGB sceni sa Blondie, ako ćemo njih trpati tu, ali sigurno dijapazon od X-Ray Spex ili genijalnih The Slits, all-female benda iz prve generacije formiranog punka, pa do Plasmatics, kultnog njujorškog benda Nausea, ili riot grrrrl bendova poput Babes In Toyland ili Dickless, moćne i upečatljive žene su uvijek bile sastavni dio ov dis šit. Album se može skinuti besplatno sa njihove bandcamp stranice (link je s desne strane). Odmah na prvoj pjesmi 'Otrov' suočavamo se sa dvije stvari: neospornom mladenačkom energijom benda, i time da su vokali malo prenaglašeni u odnosu na ostatak mixa. Gospodična se tako moćno dere da normalne postavke pri miksanju nisu imale nikakve šanse. Sama pjesma je nabrijani no-bulšit hardcore punk bez previše okolišanja. Mokra krpa u facu. 'K.P.M. (kuća, posao Medika)' prolazi u vratolonom tempu kakav bismo i poistovjetili sa žanrom, dok je primjetan izostanak solaža, barem dosad.



'Mukka' ima solažu, što je čini potpuno formiranom hardcore punk nabijačinom. Mislim nijedna pjesma ne prelazi dvije minute tako da je zbilja teško napisati koherentan tekst bez da se počnem ponavljati. Brzo i energično. 'Prodaj mi sranje' nastavlja ovaj niz brutalnih i kratkih hardcore "hitova", dok prva drastična promjena dolazi na petoj pjesmi 'Moraju past', koja počinje šestosminski. Progresivno, i već vidim puritance kako kolutaju očima bez ikakvog razloga, jer ovih nešto više od minutu prolazi u istom tonu, i osobno ne bih imao nešto protiv da su umjesto kraja pjesme napravili brejk i prebacili na standardni d-beat ne bi li taj drugi riff figurao kao chorus. 'Plešem' je sa svojih minut i pedeset pet sekundi trajanja najdulja na albumu, ali to je samo zato što ima intro, inače se savršeno uklapa u arhetip punk pjesme od minut ipo. 'Nervoza' ništa živo ne mijenja nego samo dalje pospješuje dojam odličnog hardcorea, dok ju slijedi 'Kaj sad', pjesma koju bih istaknuo kao, zbog kvalitete riffova- najekspresivniju na cijelom albumu (od 13 i nešto minuta)! U istom štihu i bez devijacija ovaj ljupki i osvježavajući album kraju privode pjesme 'Zauvijek mlad' i 'Nije zadnja'. Odličan. Ne bih se začudio da je album snimljen uživo u studiju jer od zvuka bubnja, do vokalne izvedbe, pa do samih kompozicija sve je to vrlo kompaktno i oldskulerski, što je svakako plus kada sagledavam album u cjelini. Sudeći po slici koja ima na bandcampu ovo su mladi ljudi i njihova strast za ovom glazbom se čuje na svakoj sekindi. Pola ocjene manje jer 'Moraju past' nije imala drugi riff, a mogla je.

Tracklista: 1. Otrov, 2. K. P. M., 3. Mukka, 4. Prodaj mi sranje, 5. Moraju past, 6. Plešem, 7. Nervoza, 8. Kaj sad, 9. Zauvijek mlad, 10. Nije zadnja

Ocjena (1-10): 9,5

marko šiljeg // 15/04/2025