Sting@Arena ZG 27/05/2024

Nova verzija za nove naraštaje, Sting 3.0

Nakon nepune dvije godine (31.10.2022.) kada nas je pohodio u sklopu svoje svjetske turneje My Songs vratio nam se na pozornicu Gordon Summner, za frendove Sting. My Songs turneja je bila svojevrsna Greatest hits kompilacija po autorovom izboru i s obzirom da u međuvremenu nije izdao nikakve nove materijale i ovo se činilo da će biti vrlo slično ako ne i isto. Mogu samo reći ono o čemu već i vrapci na granama cvrkuću, e pa nije. Valja spomenuti da je zagrebački koncert tek drugi od početka turneje, turneja je krenula dva dana prije iz Dresdena. Tek nekoliko dana prije dalo se naslutiti da će doći do nekih promjena kad je najavljeno da dolazi Sting sa "power triom". Hm! Moćna trojka! Police?! Reunion?! Je?! Nije?! Odgovor je i da i ne. Moćna trojka najbliže je originalnoj formi banda s kojom je Sting započeo karijeru. Sting je bio vokal (jedini vokal) i basist, a umjesto Andyja Summersa na gitari smo dobili Dominica Millera (uz dužno poštovanje Summersu, Miller je definitivno barem 2.0 verzija gitarista) s kojim svira već desetljećima i na bubnjevima umjesto Stewarta Copelanda zasjeo je mlađahni Chris Maas (iz nekadašnje bande Mumford and Sons) koji je solidno odradio svoj dio posla. Da nas uvede u cijelu tu priču imala je čast mlada Talijanka Giordana Angi (30 joj je godina tek) koja nam se u nekih pola sata sa svojom gitarom predstavila presjekom svojih autorskih pop pjesama što na engleskom što na talijanskom uz dodatak par obrada. Iako su drugi više zamjetili njenu obradu Shanie Twain - Man! I feel like a woman!, mene je zainteresirala obradom pjesme Calling you iz filma Bagdad Cafe američke pjevačice Jevette Steele koju su kasnije na svoj način interpretirali Jeff Buckley, George Michael i Celine Dion. Lijepi zalogajčić! Giordana nam je nekoliko puta napomenula da su pjesme s njenog novog albuma She's so great. Publika prema mladoj autorici nije pokazivala preveliki entuzijazam a vrijeme će pokazati jesu li trebali bolje slušati. Čim su roadies pomaknuli mikrofon i nariktali štoklić za bocu vode i škrljak (objasnim uskoro), bez velike pompe na stage izlazi Moćna trojka. Na ekranima piše sa crvenim obrisom Sting 3.0, scena je prazna osim bubnjeva i mikrofona. Nakon prošlog puta kada ih je na pozornici bilo 1,2,3… recimo 8 -10 izvođača, ovo je čisti minimalizam. Koncert tako i kreće back to roots, pjesmom iz doba Police, Voices inside my head, zatim odmah Massage in the bottle. Sting pozdravlja Dobra večer Zagreb, publika je oduševljena. Još malo Policea, Synchronicity II. Zatim mali vremenski skok sa Fields of Gold sa Ten Summoners Tales. Nakon toga Sting uzima škrljak i izvlači papirić s naslovom iduće pjesme objašnjavajući kako su početak i kraj definirani a sredina će biti random tako da će izvačiti naslove. Slijedi Fortress around your heart (Dream of blue turtles 1985.), pa ne toliko poznata Never coming home sa Sacred Love iz 2003. Zatim A thousand years (Brand new day 1999.), pa Driven to tears (nazad na Police, 1980.). Nastavlja sa Mad about you, Tea in the Sahara, Can't stand losing you, Englishman in New York, Shape of my heart, Walking on the Moon, So lonely uz malu primjesu Marleya, zatim Desert Rose i završava službeni dio koncerta sa King of pain. Nakon vrlo kratke pauze vraća se na pozornicu te izvodi svoje klasične koncertne zatvaralice Roxanne i solo na akustičnoj gitari Fragile i nakon zadnje note nam zahvaljuje na dolasku i želi laku noć. To je to. Nema više. Svijetla se pale i publika kulturno napušta Arenu. Opći dojam. Iako nije nastupao ogoljen do pasa, ovo je u usporedbi sa zadnjih ne znam koliko nastupa bio ogoljeni Sting. Nedostatak dodataka učinio je koncert nekako intimnijim, bliskijim, iako se može reći da su mladi Miller (Millera starog sin), klavijaturist i back vokali na prošlom koncertu dali jedno bogatstvo zvuka, ne može se reći da je ovo bila lošija izvedba niti loš koncert. Iako su me na prošlom koncertu oduševile izvedbe nekih novijih pjesama sa recentnih albuma poput Rushing Water i For her love, ovaj put nam se pružila prilika da čujemo neke pjesme koje do sada nismo čuli na pozornici ako nismo imali negdje priliku gledati Police uživo prije četrdesetak godina. Sting nije iznevjerio, i da ponovno za godinu ili dvije najavi koncert u Zagrebu vrijedilo bi otići je tko zna što bi vremešni ali dobrostojeći Gordon izvukao iz svojih rukava tada za nas. No, naravno da ne možete sve uvijek zadovoljiti pa sam na izlasku hotimice čula jedan ženski glas kako komentira, voljela bih da je izveo više stvari koje su bliže mojem djetinjstvu a ne njegovom i navela kao primjer It's probably me. Moram se složiti da bi ju i ja rado čula u živo, ali zato postoji nada i idući koncert.

nina kc // 28/05/2024

> vidi sve fotke // see all photos