Mnogima arogantan, bahat, čak i netalentiran po nekim kritičarima, Sting je kroz bogatu karijeru prošetao mnogim žanrovima rocka, punka, ska, new-wavea, world-musica, jazz-fusiona, popa, čak se znao obreti i u elektronici i eksperimentima duboke britanske folk povijesti drugujući s onom generacijom koja je već poprilično na izdisaju: pokojnim Bowiem, Lemmyjem, Whitney Houston, članovima Hawkwind, Gong, Soft Machine, mnogim još uvijek živim britanskim i američkim rock legendama, a i dalje je ostao čvrst i stamen, kako slike govore, u zdravlju i odličnoj kondiciji spram godina koje ga pritišću (rođen je 1951.). Kako god ga uzimali jer njegove pjesme svakodnevno dopiru s radio programa, bio talentiran ili ne, ne može se poreći njegov savršeni njuh za ostvariti ono što svaki glazbenik priželjkuje - hit. Ovdje se po tko zna koji puta zvanično osvrnuo na te svoje stare uspješnice, neke u originalnim izvedbama, neke u novijim, mnogo je tu i još ponajboljeg koncertnog performansa dajući do znanja da će mu kroz dvije sezone biti 70 godina i onda valja otići u zasluženu penziju s možda ponekim novim, neobaveznim autorskim albumom, za gušt uz kamin i čašicu vina kojeg već godinama radi na obroncima talijanske Toscane. Jednom, sjećam se, početkom 1992. na MTV-u su ga htjeli degradirati snimivši dokumentarac kako u gumenim čizmama odlazi u trsje, ali ih je skupa sa svojim tadašnjim psom (žuti mali terijer, možda čak i mješanac), otkantao po kratkom postupku - 'niste dostojni da mi se petljate u privatni život'. MTV je propao, a Sting je ostao. I ostale su njegove pjesme na dugosežnije relacije nego li bi se to očekivalo u dotičnim fazama.



Evo primjera vezanog uz ovu kolažnu konfiguraciju: u energičnom koncertnom snimku "Can't stand losing you" pojavljuju se elementi one sjajne instrumentalke "Regatta de blanc" koju je Bregović drsko maznuo za hit Zdravka Čolića "Pjevat ću za svoju dušu, živjet ću za prave stvari", a da Sting malo bolje poznaje što mu sve Brega nije oteo, komotno je mogao u recimo instrumentalnom dijelu također koncertne "So lonely" ubaciti i "Wrapped around your finger" kao protutežu na "Ako možeš zaboravi". Nepotkovan i općim znanjem o Stingovom značenju autorskog rada danas može biti svatko tko nije proživio doba velike popularnosti The Police kad su njegovi ortaci Andy Summers na gitari i bubnjar Stuart Copeland napravili pravu pop revoluciju u punk-new-waveu/ post-punku dovevši žanr na multimilijunske tiraže. Usput, The Police su prodali preko 100 milijuna albuma i po tome su najkomercijalniji new-wave izvođač koji rame uz rame stoji uz ono mnoštvo koje redom ili neredom ide otprilike ovako - Elvis Presley, Michael Jackson, The Beatles, The Rolling Stones, Eagles, Abba, Queen, Bee Gees, Pink Floyd, AC/DC, Bruce Springteen, Elton John, Madonna, Led Zeppelin, U2, Eminem, Rihanna (začudili bi se, prodala je 250 milijuna), Frank Sinatra, Phil Collins, Bruno Mars, Metallica, Lady Ga Ga, Prince... I tu još ima na toj listi, uglavnom bezveznjakovića koji super žive na fantaziji savršenstva (Celin Dion, Billy Joel, Justin Bieber, Drake, Chris Brown...) ne smatrajući da je 'pop' kao najsavršenije čulo moderne decenije katalizator izraza jedne užasno sumanute generacije stasale nakon 2. Svjetskog rata živeći mahom u iluzijama siromaštva i bijede, a glavni aduti za bolju budućnost su bile rock i pop pjesme koje su dizale optimizam 'bačene boce s porukom', pa ako se netko nađe da je pročita....



Da te pjesme "Message in a bottle" The Police nije bilo (čak ju je i čuveni beogradski TV zafrkant Milovan Ilić - Minimax uvrstio u best listu svih vremena), čisto sumnjam da bi karijera The Police i Stinga otišla u ovako vrtoglavom pravcu. Danas Andy Summers jedva da miče zglobovima (ima nezapaženu solo karijeru), a Stuart je još uvijek aktivan u bendu Gizdrome s Adrian Belew-om i Mark Kingom (Level 42), te kao muzičar koji radi glazbu za filmove. Pretjerano bi bilo sad Stingove stare ortake, pogotovo Andy Summersa koji je od njega stariji 9 godina staviti u isti pretinac pravednosti i zasluga. Njih trojica su kao dobri prijatelji vjerovali u svoj kreativni pop potencijal dozvolivši Stingu da rukovodi osnovnim parametrima postavši najpopularnija ili, kako smo ih onda zvali u periodu od 1978. do 1984., najpoznatija milicija na svijetu prije svih onih 'policajaca s Beverly Hillsa', 'Miami Vicea' i inih filmova i TV serija na vrlo slične teme u kojoj je glavni protagonist po uzoru na Stinga bio lijepi plavokosi i pametni arijevac što zna riješiti sve probleme čovječanstva. Njegove pjesme u tom pogledu imaju bezgraničnu moć slavne Amerike iz 80-ih, još dandanas se vrte po radiju kao obavezni evergreeni 80-ih i 90-ih prije pada njujorških blizanaca, politički su nesvrstani kao Josip Broz Tito i uvijek se mogu konzumirati bez obzira na stanje nacije. Od svih onih navedenih multimilijunskih veličina, Stinga uz obaveznog Bowiea i Metallicu (kakva god da bude), ranih nepopulranih i širokoj javnosti nepoznatih U2, treba uzeti na pravi pijedestal komercijalnog trona.



Gordon Sumner se tijekom 5 desetljeća karijere dovoljno izborio za svoj status autorski važnog legimiteta. Pred ciču starost još je uvijek živahan i pun energije. Vole ga oni koji ga vole. Nije LGBT, nije čisti punker (premda je prva faza The police bila izrazito punkerska, valja poslušati bootleg "Flexibile Strategies" s najranijim snimcima iz 1976/77), nije oštri socio-politički demagog, bio je vrlo angažiran tokom druge polovice 80-ih u Amnesty International s Peter Gabrielom, pomogao ovoj majčici Zemlji da pluća Amazone ostanu netaknuta, ako ste gledali strašan horror film "The Green Inferno" Eli Rotha iz 2015. sve će vam biti puno jasnije. Elem, ovakav obnovljeni prikaz Stingovih, a i The Police hitova, osobito u live izvedbama ima svoju dostojanstvenu vrijednost autorske veličine savršenog osjetila kakvo bi svatko u ovakvoj show-biz konkurenciji poželio. Definira njegov život kao mega uspješnog glazbenika koji doduše nikad nije stvarao trendove, ali se u njima izrazito dovitljivo snalazio i umio je u njih, osobito u new-wave i jazz-fusion, te world-music utisnut znameniti pečat pun mainstream blještavila.

Naslovi: 1.Brand new day, 2.Desert rose, 3.I you love somebody, set them free, 4.Every breath you take, 5.Demolition man, 6.Can't stand losing you, 7.Fields of gold, 8.So lonely, 9.Shape of my heart, 10.Message in a bottle, 11.Fragile, 12.Walking on the moon, 13.Englishman in New York, 14.If I ever lose my faith in you, 15.Roxanne (live), 16.Synchronicity II (live), 17.Next to you (live), 18.Spirits in material world (live), 19.Fragile (live)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 26/05/2019