Pod direktorskom palicom Ante Batinovića legendarna art-rock/pop skupina Boa održala je svoj prvi koncert nakon 11 godina pauze. Slavko Remenarić i Mladen Puljiz su još uvijek sjajni, doduše ne više buntovni kao na nezaboravnom debiju iz 1981., no njihov povratnički album će pokazati pravo stanje njihove trenutne kreativnosti. Da je retro osnovni svjetski glazbeni trend u rocku i svim pratećim žanrovima svjedoče ne samo mega uspjesi izvođača koji svoje nadahnuće crpe iz ostavštine prošlosti (Franz Ferdinand, Coldplay, Bloc Party, Green Day, Staind, Velvet Revolver, Nickelback, Him, Placebo, Gorillaz... sve do posljednjeg albuma Madonne) i cijeli spektar aktualnih sub-žanrova (punk, h/c, ska, reggae, dub, hard/heavy rock, electro-pop, funk, post-rock, no/wave...), već i gomile izvođača koji se nakon dugog niza godina neaktivnosti ponovno vraćaju na scenu u originalnim ili nešto izmjenjenim postavama (Deep Purple, The Doors, The Sisters Of Mercy, MC5, Steely Dan, Pixies, Blondie, Gang Of Four, Kraftwerk, Roxy Music, Bryan Ferry...).
Domaća scena se također ovih godina priključila trendu ponovnih okupljanja, pa smo tako dobili prošlogodišnji veliki stadionski come-back Bijelog dugmeta, koncert ponovno aktivnog Jure Stublića i Filma (doduše u novoj i pomlađenoj postavi), Jurice Pađena, 20 godina očekivani album Letu štuke, ponovno okupljanje Lutki, Trobezovih krušnih peći - Viva Glorio, Overflowa, raznih projekata pod amblemima supergrupa - Gul Y Marlones Do Brando, Elektrobuda (naravno i 4 asa, te prije nekoliko godina i povratak Plavog orkestra), te cijeli niz tribute sastava kao što su "tribute" to Azra, EKV ili tipičnih cover projekata gdje domaći izvođači obrađuju isključivo opus jednog imena poput Bob Marleya, Deep Purple, The Doors, Pink Floyd, Jimi Hendrixa, Guns'n'Roses, RHCP itd.
U globalu gledano, sve što je nekad bilo vrlo aktualno, moderno, progresivno ili na bilo koji način komercijalno, prepoznatljivo i odležalo dobar dio vremena u "naftalinu nezaborava" odupirući se svojim snažnim glazbenim vrijednostima spram ere brzoprolaznosti, ovih godina se u snažnim naletima ponovno vraća na scenu. To je više nego očiti dokaz da je rock posve iscrpio svoje osnovne forme izražavanja i da jednostavno nema dovoljno snažnu komercijalnu novinu koja bi pokrenula novi i možda revolucionarni način jezgrovite stilizacije. Doduše, u subžanrovskim vodama konstantno postoje autori koji neprekidno rade u punoj kreativnoj snazi u obliku novih ideja i ponekad duboke progresije i avangarde (primjerice Mark Stewart, Foetus, The Fall, Sonic Youth, Einsturzende Neubauten, Marc Mylar, Nail...), no njihov umjetnički i sofisticirani stil redovito je pretežak i suviše neprihvatljiv globalnoj r'n'r publici da bi bio prihvaćen s respektom opće komercijalnosti. U ovakvoj općoj globalizaciji retro-trendova svih mogućih žanrova i podvrsta rock scene, zagrebački Piranha Club se sustavno priključuje ovom revival-valu s organizacijom domaćih i inozemnih (!) koncerata koji su u skladu s pojmom "ponovna revalorizacija prošlosti". Tako je 4.V 2006. nastupila Bebi Dol, beogradska zvijezda iz vremena post new-wave-pop-romantics scene koja je u prvoj polovici 80-tih ostvarila nekoliko vrlo zapaženih i komercijalnih hitova "Mustafa", "Rudi", "Ruže i krv", "Superboj"..., a u četvrtak 18.V 2006. u istom prostoru održan je nastup znamenite zagrebačke grupe Boa koja je svojim novim izrazom početkom 80-tih potpuno preokrenula glazbene tokove u tadašnjem Yu-rocku. Boa nije bila aktivna od 1995. godine, a prilikom reizdanja prva dva albuma "Boa" i "Ritam strasti" (2002.), Mladen Puljiz (vokal i klavijature) izjavio je da nije definitivno rekao zbogom glazbi. Naravno, bilo je samo pitanje vremena kada će se Boa ponovno vratiti, a najpogodniji trenutak za come-back jest upravo ovo globalizirano vrijeme revivala mnogih trendova. Sam sastav se pripremao jako dugo za ponovni izlazak u javnost, pa su tako Puljiz i gitarist Slavko Remenarić uz posljednjeg basistu Zvonimir Bučevića - Buća i pridruženog klavijaturista Gojka Tomljanovića (u sastav došao 1993.) pozvali bubnjara Mladen Valeka (ex-Limeni bubanj) i Ivanu Maleš kao prateći vokal. Njihov nastup je dočekao krcati Piranha Club, a Boa je svojim koncertnim repertoarom prošarala po svojoj ne pretjerano bogatoj, ali vrlo kreativnoj i uspješnoj diskografskoj karijeri. Uz nisku velikih hitova, Boa je između ostalog izvela čuvene skladbe "Milion", "Kao mir", "Za vezu je potrebno dvoje", "Svi tvoji poljupci"... Specijalno iznenađenje koncerta bila je skladba "Sela gore" koju nisu svirali gotovo 25 godina i pokazalo se da je kompozicija još uvijek svježa i puna aktualnih tema, kako glazbenih, tako i lirskih. Također su u repertoar uvrstili i nekoliko novih skaldbi koje će se pronaći na njihovom povratničkom albumu kojeg valja očekivati na jesen. Naslov "Mi" je u njihovom plesnom pop-rock-funk-elektro sjaju otprilike s albuma "Prvi val", dok je "Dnevnik putovanja - skica novog svijeta" vrlo lagana i gotovo ambijentalna kao da je dio opusa David Sylviana. Ova posljednja će biti i naziv njihovog novog albuma, te su s njom završili svoj prvi koncert nakon punih 11 godina.
Mladen se vidno udebljao, ali vokal mu je i dalje ostao isti, no ove večeri je ostavio barem na mene "demode look" sa uskim mrkvastim hlaćama kakve je uobičavao nositi prije 25 godina, što se čini da je manjak stilista Igor Šoštarića (bubnjar iz prve postave) na njega ostavio dosta konfekcijskih nesklada. S druge strane, Slavko odlično izgleda, gotovo je pljunuti kao i na prvom albumu iz 1981. s nešto kraćom kosom, te i dalje svira onaj svoj stari crni Fender koji izuzetno dobro zvuči. Boa je uvijek bila uzor mnogim Yu-izvođačima, kako glazbeno, produkcijski, koncertno, aranžmanski, umjetnički, kompozitorski, tako i vizualno, pa stoga vrijedi spomenuti da su svojevremeno vrlo bitno utjecali na izvođače poput Idola, U škripcu, Zane, Xenie, Kozmetike, Željka Brodarića - Jappe, Bajage, Prljavog kazališta, Filma, Drage Mlinarca, Bebi Dol, Obojenog programa, Azre, Bijelog dugmeta, Labaratorije zvuka, Patike, Oliver Mandića, Zdravka Čolića, Massima, Jakarte, Dine Dvornika, Neki to vole vruće, Grad, Fit, Ogledala, te na mnoge manje značajne izvođače sa scene otprije 20 i više godina... a određene paralele se mogu jasno uočiti i u radovima imena i u devedesetim i ovim godinama 21. stoljeća, poput Bastardza, Pipsa, Urbana, Jinxa, Svadbas, Natalie Dizdar... Interesantno, otada do danas domaća scena je tek tu i tamo pokazala zube u odjeljcima alternative (Laibach, Borghesia, Miladojka Youneed), punokrvnog rocka (Partibrejkersi, Orgazam, Majke, Messerschmitt, Kojoti), različitih alter - struja noisea, punka, h/c-a i metala (Gordi, Trobezi, Sexa, Overflow, Kud Idijoti, Six Pack, Hladno pivo), ethna, hip-hopa i raznih novih stilizacija koje redovito dolaze iz susjedstva (Neočekivana sila, Darkwood Dub, Van Gogh)... dok je ostatak popularne scene redovito bio (i u dobroj mjeri je još uvijek) u onom fahu kojeg su davno izgradili boini albumi iz perioda 1981-1994. A to sve dovoljno govori o snazi kreativne spremnosti koju je Boa imala i nadamo se još uvijek ima.

horvi // 27/05/2006

PS: Nakon ovog velikog come-backa Boe, u Piranha Clubu uskoro najavljuju nastupe Cacadou Look, Dorian Gray, te dolazak Marc Almonda (ex-Soft Cell), Siobhan Fahey (ex-Bananarama) i Shaun Rydera (ex-Happy Mondays, Black Grape)!!!
Osamdesete su se definitivno vratile.