Zabranjena Planeta u Močvari! I to iz dva različita kuta.

Prvi kut gledanja, onaj izvana su nam predstavile Žen, post-rock trojac. Njih sam gledao već negdje dva ili tri puta i svaki put bi svirale neku drugu vrstu muzike, od nervoznih post-punk početaka kada su se još zvale Žbuka pa do dosta neinspiriranog space-rocka kada nisu zapravo znale u kojem smjeru krenuti. Sadašnja inkarnacija se uglavnom može svesti u ladicu post-rocka sa vokalom što znači uglavnom pjesme sa nekakvom logičnom narativnom progresijom uz obilate promjene u ritmu te nerijetko zalaženje u psihodeliju korištenjem sintića kako bi se postigla atmosfera sa recimo albuma Saucerful of secrets. Promovirali su prvi album I Onda Je Sve Počelo na kojem su svoj afinitet prema experimentiranju sveli na pjesme više-manje normalnog trajanja. Uživo su si dali oduška pa su dodali malo duže intro-e i outro-e čime su pridonjeli sanjivoj atmosferi, iako kada je trebalo rokati, dostavili su očekivano. Čuje se da prate trendove budući im je zvuk nalik našim nedavnim gostima Esben and the Witch te bendovima poput Cat's eyes ili S.C.U.M. Ugodan nastup, još uvijek negdje na granici između pozadinske muzike i lutanja po transcendentalnom, ali napredak je očit i veselim se sljedećim susretima. Propagandu dugo nisam gledao, još tamo negdje od promocije drugog albuma My Personal Holliday zato što su mi sve pjesme počele zvučati isto, iako su pokušavali raznim psihodeličnim breakovima razbiti već pomalo izlizanu formulu, ali ti pokušaji su djelovali proračunato upravo zbog navedenog, a ne zato što bili stvarno potrebni radi nekakve unutarnje logike pjesme. Slušajući novi album Zabraneta Planeta, čuje se pomak sa dosadašnjeg lepršavog plesnog post-punka prema čistom noise rocku. Vokali Kristine su sugestivniji, ritam je sporiji i teži, gitara je distorziranija. David Yow bi bio ponosan. Novom zvuku su prilagodili i starije pjesme te su se od benda za đipanje pretvorili u monstruoznu mašinu koja melje sve pred sobom (u dobrom smislu). Ritam sekcija bubnjara Džane i basista Nenada je još uvijek temelj zvuka i najbolji dio benda koji nemilosrdno zahtijeva pažnju i ne pušta tijekom cijelog nastupa pritom još uvijek zadržavajući plesni ritam. Vaskova gitara se dodavanjem distorzije od nekadašnje špenadle koja je tu i tamo pikala pretvorila u sredstvo sonične agresije, odličan potez. Kristina je još uvijek glasna, prgava, divlja, artikulirana, uglavnom sve ono zbog čega je volimo i tu se ne bi trebalo ništa mijenjati. Cijeli nastup je odrađen gotovo bez pauza između pjesama, svega dva-tri puta je Kristina ispričala priče koje su ovaj put manje konkretne te se više bavile metafizikom, svemirom unutar naše kože, vraćanju na početne postavke zaboravljajući sve što smo pročitali u knjigama i oslanjanju na instinkte... Ostali su vjerni svom principu da ne idu na bis te su i ovaj put nakon pedesetak minuta naprasno završili nastup. Obzirom na promjene u zvuku, sasvim opravdano jer bi inače došlo do zamora. Nakon svega moram reći da mi se sviđa ovaj facelift koji je dobrodošao nakon iscrpljivanja dobitne formule.

Šteta što je Močvara bila tek napola puna (očito su Brkovi uzeli svoj dio kolača), ali ne treba brinuti, Kristina je spomenula kako se u Zagrebu osjećaju kao doma što znači da će se vratiti prvom mogućom prilikom.

tomislav // 19/05/2013