Da sa svojim novim albumom žele otvoreno šokirati i intrigirati svjedoči i njegova naslovnica, na kojoj dijete nesmetano i samopodrazumijevajuće puši "nešto smotano". Simbol je to jednog iz svojih tračnica iskočenog i o zid egoizma i moralnog zastranjenja karamboliranog društva, kojega je samo sebi postavilo u laži da se smatra "civiliziranim" i "modernim". Ja, čak "post-modernim" - gromovi i munje više nisu znakovi nekog srditog boga, u šumama i potocima više ne stanuju duhovi i vile, a u pećinama se više ne kriju nikakvi demoni. Ostali smo sami. I ništa nam više nije sveto. Čak ni sama sloboda. Taj neuhvatljivi fantom, koji u našim glavama živi još samo kao nedokučivi, zastarjeli ideal. Postali smo svi skupa okorjeli "realisti", dezinficiranih duša i ispražnjenih duhova. Sada živimo u svijetu kojega smo sami sebi zabranili: Zabranjena planeta, kao što i samo ime ovog albuma govori ("Zabraneta planeta"). Ovaj makedonski kvartet je već otprije poznat po svojim (a)političkim stavovima i društveno angažiranim pjesmama. Kao što to nisu i u svoja dva prethodna albuma, tako i u ovom novom ne kriju svoje anarhističke poruke, a to bi se sve moglo svesti u nazivu jedne od devet novih pjesama - "Čuvaj se od tie što te čuvaat" (Čuvaj se od tih što te čuvaju). Jer vremena su prošla kada su autoriteti znali što je za nas bolje. Više nitko to uistinu ne zna, iako svi polažu monopol na nekakvu mudrost i znanje o svemu. U cijeloj ovoj nastaloj zbrci, jedino što nam možda može pomoći je svijest o neznanju. Da još puno toga ne znamo i da se sve mora ponovno preispitati. Novi putokazi su nam potrebni, ali oni koji ne vuku korijene iz očito propalih matrica, ideologija i sistema. To je u biti suština "propagande" koju ovi makedonski post-punkeri šire već nekoliko godina.

Ali u međuvremenu i od svog posljednjeg albuma "My Personal Holiday" iz 2010. godine, postali su stariji, očito iskusniji, i više no ikad nabrijani. Iako su u prošlosti svoje poruke infiltrirali slušateljima kroz svoj vrlo plesni i zabavni post-punk, u novom albumu se orijentiraju više na žestinu punka i distorziju noise rocka. Pjesme su i dalje gonjene dinamičnim tempima, ritma ovdje svakako ne manjka, no melodije gitare su se također probile u prvi plan. Predvođeno strastvenim vokalnim ekshibicijama pjevačice Kristine Gorovske. Krupne linije basa vibriraju u unutrašnjosti trbuha, a gitara je bučna, divlja i energična. Za posebno izdvojiti je posljednja "Leb i igri", koja se stilski ne može točno odrediti i gdje razne perkusije, drastične izmjene tempa i demolirani zvukovi trube govore o njihovoj eksperimentalnoj naravi. Previše kaotično? Ne, Bernays Propaganda se navode nekim vlastitim konceptom, koji možda ne prolazi test originalnosti, ali su ga u novom albumu doveli do vrhunca. Samouvjereno praše pjesmu iza pjesme, ne daju sebi niti slušatelju predaha - devet brojeva protječu u letu, ali ostaju u glavi. Za zabraniti zarazno i iskreno. Svojevrsni exitus u zabranjeni svijet Molotovljevih riffova i giljotinske lirike. BANG!

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 05/03/2013