Zahvaljujući Bernays Paropagandi i njihovom debitantskom "malom izdanju" Skopje je ponovo vraćeno na Balkansku, pa i šire, muzičku mapu. Neopterećeni prošlošću, osvjedočeni strejteri ovoga puta izmedju hardkora i akustike (inače njihov uobičajeni vokabular ovih godina) biraju trećci put. Oni bi pjevali i mudrovali, a pritom i plesali. Može se reci - uspjelo im je.

Ovom izdanju Bernaysa prethodi duga, gotovo petnaestogodišnja turbulentna priča koju je praktično nemoguće ispričati. Anarhizam, samizdati, bezbroj split izdanja, vegetarijanstvo, feminizam... su kategorije koje su se godinama vezivale za njihovo ime. Sa hipotekom hardkor (pa i akustičnih spoken word) bendova iza sebe - Boombyx,TK.SK, FxPxOx, THis HOme is Prepared, ovo je njihova prva kolekcija sa potpisom Bernays Propaganda. Ovoga puta idu korak dalje i naizgled izlaze iz kontrakulturne scene, utočištu kojem su godinama pripadali. Ali.. muzika se menja, stav ostaje isti. Da probamo ovako - Tina na vokalima, VaskoxxxObsessed na gitari, Mungos na basu i DzanoxThrashopath na bubnjevima prošle godine kreću u praktično nemoguću misiju - da se poigraju "staronovotalasnom" estetikom i naprave bend koji bi vas natjerao da plešete (i pomalo razmišljate). Radeći po principu "sada i ovdje" bend dospijeva u žižu interesa jednim jedinim nastupom i jednim jedinim singlom. Svojom prijemčivošću njihova debi pesma "Homo ili sapiens" izaziva kolektivnu mini euforiju na domaćoj sceni. U kolokvijalnom tonu i na granici karikature Bernaysi se otvoreno upuštaju u polemiku sa sjajem i bijedom tranzicionog društva u kojem žive. Njihova poznata priča, za početak... Sledi singl godine na listi lokalnog radija Kanal 103, dugoočekivano EP izdanje (za prilično aktivnu PMG Recordings), koncertna promocija u Centar teatru... i stvar je, po svemu sudeći završena. Bernaysi donose samo četiri pjesme na ovoj kolekciji ali, čini se sasvim dovoljno da svojim ironičnim minijaturama privuku punu pozornost.

Usprkos njihovom, uslovno novim muzičkim izrazom Vasko i Tina sežu dublje i nepretenciozno pokazuju kako je zapravo savršeno lako biti jednostavan, muzički ležeran, a pritom i lirski angažiran. Kritika moći i nus pojavama suvremenog društva su nesumnjivo predmet vječitog interesa Vaska i Tine, sto je praktično njihov dugogodišnji trejdmark. I sada je to uglavnom slučaj, to se sasvim (jasno) vidi i (glasno) čuje u svim tonovima na ovom prvijencu. Pjevanje je možda najsvjetlija točka Barnaysa i kulminira u "Den pred da isceznam". Tina pjeva sa gorčinom gradjanske (ne)pristojnosti dok joj Vasko & Co. iza nude lepršavi fanki rok ritam. Dobitna kombinacija, reklo bi se.

Najveći adut ovog izdanja jest što će ih (šira) publika (konačno) razumjeti. Iako skloni stalnim muzičkim turbulencijama nije isključivo da će ova zanimljiva new wave ekskurzija prerasti u nešto drugo. To se od njih zapravo i očekuje. Ali, dok se ta mrtva trka ne završi Bernaysi će ostati bend zbog kojeg je ponovo kul ići na koncerte domaćih sastava.

Malo izdanje... velike pjesme.

saša pavlović // 17/03/2008