home > kolumna > Kultne sestre na milosrdnoj misiji

kontakt | search |

Kultne sestre na milosrdnoj misiji

Glavna zanimacija, polovicom 80ih, kad nisam bio u školi, bila je namjestiti se u 12:14 kraj kazetofona s praznom kazetom, ili nekom koju treba presnimiti, i u 12:15 stisnuti snimanje. Tada je počinjala emisija Po Vašem izboru na Radio Zagrebu, Drugom programu, koju je vodio Ante Batinović i otvarao nove vidike. Da nije bilo te emisije, pitanje je kada bi čuo za The Cult ili The Jesus and Mary Chain. I mnoge druge. Vjerojatno i The Mission i The Sisters of Mercy, al njih sam tek kasnije usvojio. Te 1985. oborili su me zaglušujući gitarski zidovi ispod kojih se nazire melodija albuma "Psychocandy" ili zvonke gitare Billy Duffya i upečatljiv vokal Iana Astburya s drugog albuma grupe The Cult. Snimio sam to na jednu kazetu i vrtio je sve dok se nije zapetljala. Onda sam ju otpetljao, odrezao zgužvani dio, priljepio selotejpom i vrtila se dalje. Progutala je desetak sekundi od Hollow Man i The Hardest Walk, ali who cares! Novi favoriti su bili tu!
[  ]

Te su godine i The Sisters of Mercy objavili svoj debi album "First and Last and Always", no oni se nisu "primili" odmah. A možda i bolje, jer su odlaskom Wayne Husseya i Craig Adamsa, koji su svirali na tom albumu, postali još bolji, a dobili smo i novi bend, The Mission The Mission, čija su jezgra i dan danas ova spomenuta dvojica. I tako sam dobio većinu najdražih mi bendova druge polovice 80ih. Do tad sam bio u neoromantičarskom filmu, a onda se prebacio u neki darkeraj.

Do kraja 80ih svi su ti bendovi objavili još po dva odlična albuma, a onda su krenule problematične 90e. Krenule su svađe u bendovima, promjene članstva, prosječni albumi, a nekima od njih su ta tri albuma do dana današnjeg cijeli opus. Bilo je tu i hibernacija, pa zadnjih turneja, pa oproštajnih turneja, pa svega i svačega.

No, najvažnije je da se na granici rata na našim područjima moglo uživati i pogledati neke od njih uživo i to u naponu snage. The Mission su nas posjetili u maloj dvorani Doma sportova 22.10.1990. Taj koncert za mene, tada "frešmena iz provincije", bio je nadnaravno iskustvo. Uz rijetko pogođenu predgrupu (Let 3 u svojoj najboljoj fazi), isporučili su nam svoju dark-gothic dozu u svojim najboljim danima, da ne kažem godinama. A tadašnji hitovi Severina, Deliverance, Butterfly on a Wheel ili Tower of Strength, pale još i danas.

Koncerti su se taman zahuktavali, a s obzirom da love baš nije bilo na pretek, trebalo je kalkulirati. Tako sam izabrao Ramonese (24.11.1990.) umjesto Sistersa (8.11.1990), jer nisam mogao oboje. Danas mi je možda malo žao jer bi, slično kao i sa The Mission imao pregled od odličnog koncerta, preko dobrih i prosječnih do danas, kada čekam novi koncert tih bendova. No, kaj je tu je. Išli smo dalje.
[  ]

Na The Mission smo čekali 12 godina da se ponovo pojave u Zagrebu. U međuvremenu su objavili još 4 albuma, izmijenjali malo postavu i odsvirali skroz ok koncert. I oni su do sad bili naši najredovitiji gosti.

The Sisters of Mercy su se nakon te 1990. prviput na ovim prostorima pojavili tek 2006. na tada novootkrivenom koncertnom prostoru Stare klaonice, no bolje bi bilo da nisu. U izvještaju s tog koncerta napisao sam "S tim mislima zaputio sam se na današnji koncert i došavši pred Staru klaonicu, vidio da barem 95% prisutnih nije razmišljalo kao ja. Uključujući i većinu mojih dragih prijatelja s kojima se viđam redovito po koncertima i s kojima sam odslušao veći dio ovog koncerta. To su naime ljudi koje ne žele ili ne mogu zaboraviti i okrenuti se od osamdesetih, Crne ruže i crnih uskih hlača i majica. Na njihovim licima vidio sam blago razočaranje kad su vidjeli svog idola iz mladosti kako ćelav i u hokejaškom dresu skakuće po stejdžu i čudnom bojom glasa uzvikuje nešto prilično nerazumljivo, a ne stoji statično držeći se za stalak mikrofona obučen sav u crno i pjeva dubokim glasom "I'm waiting for you Marian". Neki su pak bili oduševljeni njegovom novom frizurom, jer su sad mogli reći da imaju friz ko on.". Taj sam događaj htio zaboraviti što prije sam mogao, a do dana današnjeg mi slovi kao jedan od najgorih koncerata na kojima sam ikad bio. Vjerojatno sam tad rekao da više nikad neću uživo gledati Sisterse, no znate i sami kak je to završilo. Samo ovajput nije bio hokejaški dres, nego zelena florescentna majica. Jedva čekam da vidim kaj bude ove godine hit!

The Cult, s druge strane, su nas prviput na svojem samostalnom koncertu posjetili kad su već imali 25 godina staža u nogama, rukama, glasu i tijelima. Prije toga su bili na Drava Rock festu u Koprivnici, za koji se više ne sjećam kak je završio, al mene nije bilo tamo. Iza njih je dakle bilo 8 studijskih albuma, i priličan broj promjena u postavama, no Duffy i Astbury su konstante.
Iako "…slike idola koje su nam ostale u glavama, a i koje su nas gledale s plakata nešto su sasvim drugačije od onog što nas je dočekalo na pozornici. Ian Astbury izgleda ko zadnji klošar s masnom kovrčavom kosom i pivskom brenkicom i daleko je to od onog sex idola s dugom crnom ravnom kosom u kožnim hlačama i štirkastoj košulji. Billy Duffy ostao je isti, a tek izbliza vide mu se godine na licu." No, na kraju to nije bilo ključno i sve u svemu zadovoljan sam otišao s tog koncerta.
[  ]

U međuvremenu sam pogledao i The Mission još koji puta, i Sisterse i opet rekao da neću opet, a bome i The Cult na Šalati. Sve su to na kraju dosta dobra vraćanja u mlađe dane, jer me nitko ne sili da učestvujem s otvorenim očima, već lijepo mogu zažmiriti i guštati.
I kad sam već digao ruke od ovih bendova, nekim čudnim slučajem pojavila se prilika pogledati ih uživo, ne sve zajedno, ali u jednoj godini. The Mission su trebali doći još 2020, pa su prebacivali i odgađali sve do 9.5.2023 (https://www.facebook.com/events/178915050401463), kada će se uprizoriti zajedno sa Phanatasmagorijom u zagrebačkom Boogaloou. The Cult (https://www.facebook.com/events/748701783478163) su ponovo najavljeni za Šalatu i to 30.06.2023. Za The Sisters of Mercy malo ćemo pričekati skoro do zime, a oni dolaze u Boogaloo (https://www.facebook.com/events/1209481036371685) 05.11.2023. I kako to onda propustiti!
[  ]

The Mission diskografija:
"God's Own Medicine" (1986)
"The First Chapter" (1987)
"Children" (1988)
"Carved In Sand" (1990)
"Masque" (1991)
"Sum & Substance" (1994)
"Salad Daze" (live BBC Radio Sessions, 1994)
"Aura" (2001)
God Is a Bullet (2007)
The Brightest Light (2013)
Another Fall from Grace (2016)

The Cult discografija
Dreamtime (1984)
Love (1985)
Electric (1987)
Sonic Temple (1989)
Ceremony (1991)
The Cult (1994)
Beyond Good and Evil (2001)
Born into This (2007)
Choice of Weapon (2012)
Hidden City (2016)
Under the Midnight Sun (2022)

The Sisters of Mercy discografija
First and Last and Always (1985)
Floodland (1987)
Vision Thing (1990)

pedja // 28/04/2023

Share    

> kolumna [last wanz]

cover: Eurosong - loša kopija pop industrije u malom

Eurosong - loša kopija pop industrije u malom

| 26/02/2024 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: KEKAL protiv triknološkog napretka AI

KEKAL protiv triknološkog napretka AI

| 13/01/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: San novogodišnjeg tuluma

San novogodišnjeg tuluma

| 03/01/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: reakcija na recenziju

reakcija na recenziju "Live @ Dobrovo" benda RODOLJUBAC

| 01/09/2023 | terapija |

>> opširnije


cover: Elegija Ferragostu: U potrazi za izgubljenim kretenom

Elegija Ferragostu: U potrazi za izgubljenim kretenom

| 09/08/2023 | jan vržina |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*