Ovo je vrlo lako mogao biti najkraći izvještaj u ovoj našoj terapijskoj povijesti s obzirom na to u kakvom sam raspoloženju stigao s koncerta. No, onda sam na gramofon stavio "Floodland" i sve je došlo na svoje…

Da krenemo ponoviti gradivo. THE SISTERS OF MERCY osnovani su 1980. i ubrzo su se istakli kao vodeća dark-gothic grupa koja je za sobom povela mnoge mlade koji su se voljeli oblačiti u crno, farbati kosu u crno i izgledati strašno. Iako bez prestanka svira pod tim imenom svih tih godina, uspjeli su objaviti tek 3 albuma, od kojih zadnji 1990. Osnivač i jedini stalni član grupe otpočetka do danas, Andrew Eldritch, ikona je svakog darkera, i pri spomenu tog imena nije moguće pomisliti na nešto drugo osim na crno.

THE SISTERS OF MERCY u 2006. ne žele da ih se povezuje s ostavštinom gore spomenutom, još uvijek uživo sviraju te stare stvari, no kažu da imaju i nove, Andrew Eldritch na slikama se pojavljuje ćelav i u nekom hokejaškom dresu ličeći pritom više na nekog navijača, nego na "ikonu dark-gothic rocka".

S tim mislima zaputio sam se na današnji koncert i došavši pred Staru klaonicu, vidio da barem 95% prisutnih nije razmišljalo kao ja. Uključujući i većinu mojih dragih prijatelja s kojima se viđam redovito po koncertima i s kojima sam odslušao veći dio ovog koncerta. To su naime ljudi koje ne žele ili ne mogu zaboraviti i okrenuti se od osamdesetih, Crne ruže i crnih uskih hlača i majica. Na njihovim licima vidio sam blago razočaranje kad su vidjeli svog idola iz mladosti kako ćelav i u hokejaškom dresu skakuće po stejdžu i čudnom bojom glasa uzvikuje nešto prilično nerazumljivo, a ne stoji statično držeći se za stalak mikrofona obučen sav u crno i pjeva dubokim glasom "I'm waiting for you Marian". Neki su pak bili oduševljeni njegovom novom frizurom, jer su sad mogli reći da imaju friz ko on.

Prvih nekoliko pjesama današnjih "zvijezda" večeri bilo bi totalno nerazumljivo, zbog problema s razglasom, da nije već poznate set liste koja se ne mijenja, zbog "teškog" preprogramiranja Dr. Avalanchea. Uz Andrewa, na stejdžu se još vide i dvojica mladaca, na gitarama, koji tu mogu biti i ne moraju. U stvari, bolje bi bilo da nisu tu, jer em ih se slabo čuje kad sviraju a kad ih se čuje, bolje da ih se ne čuje.

Dakle, krenulo se s Crash And Burn, pa Ribbons, Doctor Jeep/Detonation Boulevard i sve do nije se skoro ništa moglo razaznati osim magle na stejdžuWhen You don't See Me, koja je konačno zazvučala dobro i moćno. O aranžmanima ne bih previše, jer stare pjesme prilagođene su novim pjesmama i novom imidžu, pa na trenutke to stvarno ne zvuči dobro. Od dalje odsviranih pjesama, a prije zadnje, samo na Alice i Dominion/Mother Russia osjetio sam ono nešto, što se trebalo osjećati kroz cijeli koncert. No, to je za mene osjećala susjeda, koja živi vrlo blizu klaonice, pa kako nije mogla spavati, došla se malo proveseliti. Nemoguće je opisati njezin imidž i način plesanja, no samo za informaciju, Ludnica bi bila primjereniji ambijent za tako nešto.

Za kraj, nakon nekih malo manje od sat vremena, odsvirali su This Corosion, koja je i najžešćeg kritičara i gunđalo pomakla s mjesta, a gornja desna usna je zatitrala.

Na bisu su odsvirali Something Fast i Lucretia (My Reflection) i tu sam se prviput osjećao kao da sam na koncertu grupe THE SISTERS OF MERCY. Žmirio sam naravno. Drugi bis, prema reakcijama publike nije se trebao dogoditi, no dečkima se sviralo, pa su nam gitaristi odlučili pokazati da nisu samo lijepi i mladi, već i da znaju svirati gitare i to u instrumentalu Top Nite Out, dok su za kraj ostavili Temple of Love, koja više bez Ofre Haze baš i ne legne dobro.

Eto, volim koncerte koji završavaju od 23h. I da se vratim na "Floodland" s početka koji spada mi među najdraže albume svih vremena. Ukoliko se ponovo okupe Vaši idoli iz mladosti ili ste u prilici pogledati ih uživo, a niste to kad ste trebali, dobro razmislite da li Vam je to potrebno, ili je jednostavnije i bolje uzeti njihovih cdova, ploča, kazeta iz tog razdoblja, zavaljati se u fotelju i opustiti se uz pivce. Svaka čast iznimkama!

pedja // 21/06/2006

PS: Ovdje namjerno ne spominjem grupu GRAD koja je bila predgrupa, jer smo je i mi namjerno propustili. Da se razumijemo, GRAD je odličan bend i ja jako volim neke njihove pjesme, što novijeg što starijeg datuma, al oni bi se trebali nakon toliko godina svirke konačno odlučiti da li žele biti predgrupe ocvalim dark bendovima tipa THE MISSION ili THE SISTERS OF MERCY ili nešto drugo. Točka.