O The Cult sam već pisao više puta i valjda je već poznata moja ovisnost o njima. Od pet puta u HR, pogledao sam ih sva tri puta u Zagrebu. Uključujući i ovaj jučerašnji koncert kojem sam se ponovo veselio. Ove godine zadao sam si da pogledam trio The Mission - The Cult - The Sisters of Mercy. Zasad su "two down, one to go". I ova dva su ispunili očekivanja. Bojao sam se Iana i ekipe, jer do sad nisu u cijelosti ispunili ono što sam očekivao. No, trebalo im je dati još jednu šansu.

Drugo pojavljivanje na Šalati, samo pozornica na drugu stranu i prilično popunjen prostor. Dal' bi se popunile i oštećene tribine, nikad nećemo saznati, ali i ovak je bilo dobro. Iznenađenja u setlisti nije bilo. Na cijeloj turneji sviraju istih 16 pjesama, od toga 12 s prva 4 albuma. Može li itko tražiti više. Da, na kraju možda malo dulju svirku, jer zajedno s bisom, sve skupa je to 75 minuta. No, s obzirom na prosjek publike, a bome i benda, ovo je sasvim dovoljno, pošto je to stvarno bilo 73 minute prave bazične rokenrol psihodelične pržione, bez pimplanja, podešavanja gitara i koječega.

Počeli su sramežljivo s Rise, no već na Sun King dobili smo pravog Iana i Billya. Ian još može svašta s glasom. Ne baš ko nekad, ali može. Billy još može svašta s gitarom. Ko nekad, i još bolje. I bome ih je gušt gledati i slušati. Njih se dvojica nijednom nisu ni pogledali. Al sve znaju, svaki svoje. Ostatak benda, ritam sekcija i klavijaturista, daju sve od sebe. Znaju gdje im je mjesto i tu i ostaju. Bubnjar, John Tempesta, već je bio s njima kod nas. Tu je od 2006. Charlie Jones, basista, poznatiji je po radu s Plantom i Pageom, al ima dobar gruv. Najmlađi, Mike Mangan, fino se uklopio i one psihodelične dijelove začinio je taman kako treba.

Lil' Devil donijela je prvi klimaks, pa lagani antiklimaks uz par laganijih, a onda uz Wild Flower, čak je i nova Mirror zvučala poznato. MTVjevske Rain i She Sells Sanctuary ostavljene za kraj i singalonganje i pljeskanje dovele su do preranog kraja i čuđenja dijela publike. Ian je rekao da je zagrebačka publika najbolja na turneji?! Uh!

Povukao sam se na tribinu da odslušam bis. Šuplji zvuk koji odlazi u svemir, skoro me otjerao doma, jer mi se nije više silazilo. Pitao sam se kak se ekipi uz takav zvuk dalo tu biti cijeli koncert?! Ian je nakon ludog Love Removal Machine završetka predstavio bend i najavio skoro ponovno viđenje. Živi bili... Ovaj puta predgrupa je bila samo jedna. TV Eye, društvo Mirana Kurspahića. Nekom je to simpa, nekom naporno, nekom pretenciozno. Došla im je i Mirna Škrgatić. Nije ni ona pomogla. Svojski su se trudili tih pola sata. Čudno kak i ovaj put Pišta i Hard Time nisu odabrani za zagrijati publiku.

pedja // 01/07/2023

> vidi sve fotke // see all photos