Nakon sinoćnjeg koncerta odgovorno tvrdim da sam prisustvovao najlošijem koncertu u posljenjih 20 godina. Dvadeset godina, otprilike, prošlo je od njihovog posljednjeg studijskog izdanja, a u tom vremenskom razdoblju ovo im je treći puta da su nas posjetili. No, faktografija je jedno a ono što možete doživjeti na koncertu sasvim drugo.

Ako je koncert u Staroj klaonici prije tri godine bio smiješan, ovaj sinoć je, u najmanju ruku, bio tužan. Nisam gajio iluzije da će se Eldritch vratiti s dugom crnom kosom u dugom crnom kaputu i razvaliti nas svojim dubokim glasom, al ako je već ćelav, nemora nositi flourescentne majice. Zelene!

I tu bi trebalo stati s pričom, jer ovaj događaj ne zaslužuje više trošenja vremena na njega. Međutim, osjećam obavezu prema svima Vama koji možda još uvijek žalite što niste otišli u Tvornicu reći Vam da sigurno ne želite vidjeti idola Vaše mladosti i simbol bunta pred Vašim roditeljima u zelenoj flourescentnoj majici i čuti njegove sadašnje (ne)glasovne sposobnosti. Sigurno ne želite čuti kako ubrzano do nerazumljivosti zvuče Lucretia (My Reflection), This Corosion ili Temple of Love, s bekvokalima za koje neznate odkuda dolaze. Siguran sam da bi Vam dvojac na gitarama za kojeg niste sigurni da li uopće išta sviraju, a kad se čini da zasviraju nešto zvuči jako šuplje, bio jako jako smiješan, ko i meni. A da na pričam o set listi, koja se nije promijenila već spomenutih gore 20 godina, da se ne zbuni Dr Avalanche, koji je, eto čini se prizdravio.

pedja // 27/04/2009

PS: Ovaj puta nije bilo susjede iz Klaonice, al došao je susjed koji živi kraj Tvornice, onako u potkošulji i natikačama, prošetao malo kroz publiku, počagao si malo i otišao na spavanac doma. Eto, ako zbog ničeg drugog, onda je zbog ovog trebalo doći do Tvornice.