The Mission uživo u Zagrebu su 1990. godine za mene, tada "frešmena iz provincije", bili nadnaravno iskustvo. Uz rijetko pogođenu predgrupu (Let 3 u svojoj najboljoj fazi), isporučili su nam svoju dark-gothic dozu u svojim najboljim danima, da ne kažem godinama. Tadašnji hitovi Severina, Deliverance, Butterfly on a Wheel ili Tower of Strength, pale još i danas. Danas, 18 godina kasnije, duplo sam stariji, a evo njih opet tu i opet stari hitovi žare i pale. Ne toliko pun Boogaloo ko što je bio Dom sportova, nije to toliko dobro kolko je onda bilo. Pa stariji smo i mi i oni, al oproštajna je turneja, pa im nećemo previše zamjeriti što im nastup traje sat vremena, isto kolko i malo lošija "tezga". Nećemo im zamjeriti što su nas još poslije "maltretirali" s tri bisa, na koja su se vratili ni krivi ni dužni, a bogami nit pozvani. Srećom, ta tri bisa u ukupnom trajanju skoro ko cijeli koncert prije, bili su nešto najbolje što smo doživjeli te večeri. Žalosno je da smo već otpočetka znali da su nam spremili tri bisa, htjeli mi to ili ne, pa se nitko nije ni trudio zvati ih jer, svjetla se nakon svakog pozdrava s njima nisu ni pokušavala upaliti, roudiji su nešto prčkali po gitarama, a zašto bi se onda mi svi trudili zvati ih da dođu, kad su oni sami odlučili se vratiti tri puta pa šta bude. Srećom, vratili su se tri puta i pokazali da još znaju svirati i pjevati i zapržiti po gitarama. Onih sat prije treba zaboraviti, isto ko što treba i zaboraviti onaj njihov dosta smiješan koncert u Tvornici 2002. Što se same set-liste, ona je bila očekivana s obzirom da se radi o oproštajnoj turneji na kojoj je trebalo pokriti sve faze benda. Zadovoljan sam jer je poseban osvrt na prvu fazu bio u jednom bloku pa su jedna za drugom prštile Naked & Savage, Serpents Kiss i Over the hills & Far Away s albuma "The First Chapter". Tada još nije toliko bio čujan taj njihov gothic-emo usporeni zvuk, koji se pojavio na drugom i trećem albumu, pa su ove pjesme i u ovako ubrzanoj i žešćoj verziji ostavile dobar dojam. S druge strane Hands Across the Ocean ili Like a Child Again u takvoj verziji zvuče ko da bend želi to što prije odsvirati i pobjeći sa stejdža. Jedino Butterfly on a Wheel i zadnja Tower of Strenght odsvirane su u svojoj originalnoj "brzini" jer ih je pratila matrica, pa nisu ni mogli brzati s njima. Sve u svemu, još jednom sam si potvrdio, a slično iskustvo imao sam i s MIZAR, da je bolje uspomene ostaviti da budu i dalje uspomene, a pogotovo ako su to lijepe uspomene. Dead Guitars kao predgrupa nisu se pojavili, a nisam uspio saznati zašto, dok na nastup Phantasmagorie nisam stigao, al kažu "vidioci" da nije bio loš.

pedja // 19/02/2008

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Navodno da su THE MISSION i njihovi pratioci imali problema na ulazu u RH, jer nisu imali potrebne dokumente za uvoz instrumenata, pa su oni kasnili, a DEAD GUITARS ostali negdje iza granice... Klasika!