"In the Pines", originalni je naslov stare tradicionalne pjesme nepoznatog autora koju je Kurt Cobain otpjevao pod nazivom "Where did you sleep last night" na legendarnom Nirvaninom MTV Unpluggedu, te ju učinio poznatom širokim masama, a legenda kaže da ga je s pjesmom upoznao Mark Lanegan snimivši ju na svom solo prvijencu "The Winding Sheet" iz 1990.,a na kojoj je Kurt odsvirao gitaru i otpjevao prateće vokale.
Ova priča može biti metafora jer je Lanegan na neki način izbjegavao direktni spotlight, nije se ukrcao na vlak komercijalnog grunge uspjeha, ali je uvijek bio važna figura kako tadašnje glazbene scene Seattlea tako i danas. Kad se pogleda biografija Marka Lanegana, samo nabrajanje podataka bilo bi dovoljno da ispuni nekoliko stranica teksta, a zapravo kroz njegov opsežan rad osjeti se osoba koja doista uživa u onome što radi.
Glazbenu karijeru započinje sa Screaming Trees, bendom koji je bio dio scene Seattlea uz Alice in Chains, Pearl Jam, Soundgarden, Nirvanu, Mudhoney, a koji su zgodno utrpani u tada novo formirani glazbeni pravac nazvan grunge, više povezan lokacijski nego žanrovski. No ono što je obilježilo tadašnju scenu je odlično opisao Cameron Crowe u uvodu filma PJ 20. U Seattleu su se slušali apsolutno svi glazbeni pravci te su svi na neki način bili temelji glazbe koja je tada nastajala. Iako Sreaming Trees nisu nikad doživjeli slavu kakvu su doživjeli ostali bendovi, ali im je taj isti Cameron Crowe priskrbio trenutak slave uvrstivši pjesmu "Nearly Lost you" na soundtrack kultnih "Singlesa".

Screaming Trees su osnovani 1985. a početkom 90-tih i cvata grunge scene imali iza sebe već pet albuma. Glazbeni stil ST može se opisati kao psihodelični hard rock. Lanegan je u ST počeo kao bubnjar, ali po vlastitim riječima bio je tako usran bubnjar da su ga natjerali da pjeva.
Paralelno uz rad sa Treesima, Lanegan započinje solo karijeru i 1990. izdaje gore spomenuti "The Winding Sheet" koji se izrodio iz svirki sa prijateljima glazbenicima Kurtom Cobainom, Krist Novoselicem i Markom Pickerelom pod nazivom Leadbelly Sessions.
Laneganov low key glazbeni stil koji njeguje u solo radu je potpuno različit od glazbe koju stvara s Treesima. Solo Lanegan je akustičan, sjetan, duboko intiman, a korijene glazbe koju stvara najviše nalazi u tradicionalnim formama naslanjajući se na blues naslijeđe, a inspiraciju nalazi u vlastitom životu, djetinjstvu u problematičnoj obitelji i kasnijim problemima sa drogom i zakonom.
Screaming Trees izdaju "Sweet Oblivion" 1992. koji je ujedno i njihov komercijalno najuspješniji album nakon kojeg slijedi "Dust" 1996.
1999. ulaze u studio u pokušaju snimanja njihovog osmog albuma no umjesto izdavanja albuma objavljuju raspad 2000.
Album pod nazivom "Last Words: The Final Recordings" je na kraju ipak ugledao svijetlo dana prošle godine na nezavisnoj etiketi bubnjara Baretta Martina. Last Words je doista ono kako je nazvan, svojevrsni oproštaj Screaming Treesa.
U pauzama između snimanja i turneje sa Screaming Trees, Lanegan nastavlja svoj solo rad te nakon tri godine snimanja, 1994. izdaje svoj drugi album "Whiskey for the Holy Ghost". Ozbiljniji, konkretniji i zaokruženiji od prethodnika, "Whiskey for the Holy Ghost" nastavlja s uglazbljenim introspektivama opjevanim kroz Laneganov karakterističan hrapavi bariton.
1995. surađuje na dvije pjesme s albuma "Above" super grupe Mad Season predvođene Layneom Staleyem frontmenom Alice in Chains u društvu sa Mike McCreadyem gitaristom Pearl Jama, Barretom Martinom bubnjarom Screaming Treesa i Johnom Baker Saundersom basistom Walkaboutsa. Članovi Mad Season su se upoznali na rehabilitaciji, a osim Laynea Staleya ni John Baker Saunders nije među živima.
Preživjeli članovi Mad Season, Mike McCready i Barret Martin najavili su novi album na kojem je kao glavni vokal potvrđen upravo Mark Lanegan.
"Scraps at Midnight", treći solo album izlazi 1998. U pozadini stvaralaštva, odvija se borba sa ovisnošću, učestala odvikavanja, samoubojstvo Kurta Cobaina prije koju godinu, kojem je navodno posvetio pjesmu "Last One In The World".
"I'll Take Care of You" izlazi godinu nakon.
2000. započinje suradnju s Queens of the Stone Age te im se pridružuje u snimanju albuma "Rated R" dok 2001. ujedno započinje i rad na svom petom albumu "Field Songs".
S QOTSA je snimio još dva albuma "Songs for the Deaf " i "Lullabies to Paralyze", a zadržao se kao stalan član do 2005.
U to vrijeme, točnije 2003. s prijateljem Gregom Dullijem , frontmenom ponovo okupljenih Afgan Whigsa započinje rad na zajedničkom projektu nazvanom The Gutter Twins, koji izdaju album pod imenom Saturnalia, a 2008. i EP Adorata. Surađuje i u Dullijevim Twilight Singersima kojima je bio gost na
koncertu u Pauku 2006.

U međuvremenu je uspio snimiti i tri albuma sa Isobel Campell, bivšom pjevačicom Belle & Sebastian Ballads of the Broken Seas 2006.,
Sunday at the Devil Dirtiz 2008. i Hawk 2010.
Markov glas je težak i lagan, prilagodljiv, grub i nježan istovremeno. Ima sposobnost stapanja u duetima i točno zna odrediti koja je doza dovoljna. Tako se i sa Isobel Campbell dogodila savršena sinergija, nježan ples kroz krhku glazbu.
Sa Soulsaversima britanskim (navodno elektroničarima) snimio je Its not How Far You Fall it's the Way You Land 2007. i
Broken 2009.

2004. našao je vremena da snimi svoj "Bubblegum", komercijalno najuspješniji album na kojem su gostovali Josh Homme, PJ Harvey, Nick Oliveri, Greg Dulli i tako dalje i tako dalje.
2012., nakon gotovo osam godina izlazi sedmi studijski album "Blues Funeral".
"Blues Funeral" je ponešto drugačiji od svojih prethodnika utoliko što sadrži nešto više elektronike nego bih od Lanegana očekivala. I u samom pisanju pjesama se koristio više s elektronskim podlogama nego kako je ranije običavao gitarom ili klavirom. Iako u osvježenom ruhu to je i dalje onaj intinmni Mark Lanegan koji progovara o svojim demonima i tamnim kutovima duše.
Kada se sagleda Laneganov umjetnički put koji nikada nije bio vezan za samo jedan projekt, koji uključuje brojne suradnje, može se zaključiti da Mark neopterećeno luta, zaustavlja se na mjestima na kojima se može udobno smjestiti i s ljudima s kojima se ugodno osjeća i opušteno stvara. Rezultat je gotovo opipljiv.
Mark Lanegan rođen je 25.studenog 1964., a u dvorani Pauk ćemo ga gledati 24.studenog, iza ponoći mu možemo čestitati rođendan. A ja ću zaželjeti One Hudred Days.

edi // 15/10/2012