U vrijeme kad je Frances Bean Cobain Silva (1992), kćerka Kurta Cobaina poduzela latentne investicijske korake da još unovči ionako znatan porodični saldo na ostavštini Nirvane odlučivši snimiti film "Kurt Cobain: Montage of Heck" o ocu kojeg se niti malo ne sjeća, te su se u medijima pojavile raznorazne spletke o isceniranom samoubojstvu, sasvim bespotrebno je isplivala i ova kolekcija popratnih snimaka korištenih u filmskoj pozadini. Radi se o njenom porodičnom inventaru s kojime u potpunosti raspolaže: Kurt je u dokolici još davno prije njenog rođenja, a uopće i prisnom poznanstvu s njenom majkom Courtney Love znao snimati na kasetofon kojekakve bedastoće, skice pjesama, sfalšane akorde na akustičnoj gitari, urilkanje, nikad realizirane pjesme i još koješta što mu je padalo na pamet kao dio inspiracije ili čiste dosade. Uostalom, svatko se u pubertetskom i post-adolescentnom periodu tako ponaša: stisne 'rec' na aparatu za snimanje i šta bude - bude. Nema veze. Isto kao i fotosi koje danas mahom svi okidaju na mobitele i digitalce u svakoj prilici sve više koristeći i iznimno popularan 'selfie' štap. A Kurt je u vrijeme snimanja tih vlastitih koještarija imao tek možda niti 20 godina, te većina snimaka datira negdje s konca 80-ih kad se divio Pixies, obožavao Butthole Surfers i Husker Du, te pokušavao pisati tekstove u stilu David Bowiea. Frances Bean se tokom ovih, ajde recimo zadnjih 7-8 godina otkako je stupila u pubertet i shvatila kakva je ogromna rock zvijezda bio njen otac odvažila prošvrljati po svim tim prastarim audio kasetama što je našla u kućnoj kolekciji, te ih ponuditi svijetu na uviđaj. Da li samo kao dokument ili njen samoživi poriv da obznani javnosti kako joj je otac imao moguće velikih potencijalnih pjesama u arsenalu, nebitno je, no da se ozbiljno okliznula u ishitrenoj nepažnji, činjenica je koja bezrezervno stoji. A Courtney se niti malo nije pobrinula da to ipak ne iscuri u javnost. Ok, film smo pogledali i vrlo je dobar dokumentarac, a ova gomila audio materijala je naveliko zapljusnula po internetu i u fizičkom cd obliku kao zvanično prvi posthumni Kurtov solo album s 13 pjesama i deluxe verzijom u koju je uključen čak 31 nabacan snimak, doslovce zbrljan zbrda-zdola na kojima se pokojni velikan prikazuje gotovo kao degutant bez osobite poetske, a još manje sviračke inspiracije. Dapače, on je na svim ovim snimcima koherentno prikazan u onome svome, svijetu nepoznatnom kućnom izdanju nezrelog mladića od tek nekih dvadesetak godina što švrlja s dva-tri akorda besomučno lupkajući uglavnom akustična legata i poneki staccato bez mnogo takta, a i vokalnog sluha. Demo kao demo, a usput i jako loš. Sve su to tek samo bile neke Kurtove sitne skice u kojima mu niti na kraj pameti nije bilo da će jednog dana prodavati milijune ploča, samo je htio zabilježiti jedan trenutak neke 'iskre' ili nečega što ga je u tom momentu inspiriralo kao nekoć pjesnike i književnike što su svoje skice bilježili na prvi komad bilo čega što je ostavljao trag nekog 'flajbaza', 'tintoštifa', ugljena, cigle ili pisanja po pijesku, pa se tako na ovom ogromnom zapisu (govorim i o deluxe izdanju) nalaze i neke njegove dosjetke sa spoken-word dionicama, ubrzavanjima kasetofonske trake, nadosnimljenim sekvencama s distorziranom gitarom i eksperimentima koji u principu kroz Nirvanu nikad nisu prošli, a i bolje da nisu.

Svatko tko je uspio preslušati barem jednom, a možda i više puta zvanični cd s 13 potpuno neuravnoteženih pjesama među kojima su poznate "Been a son", "You can't change me", "Something in the way", "Scoff" i "Frances Farmer will have her revenge on Seattle", te deluxe izdanje na kome uz navedene nema ama baš niti jedne pjesme prepoznate u opusu Nirvane, slobodno se mogao zapitati što je to tako značajno bilo kod Kurta da je uspio postati ogromna zvijezda grungea i rock'n'rolla. On kao kantautor kakvim ga prikazuje ova kolekcija sasvim sigurno nikad ne bi uspio niti u rangu hrvatskih rock tamburaša i tamburašica s obzirom da su snimci, odnosno sama svirka i izvedba potpuno bezazleni, bezopasni i neubjedljivi. Nevini do laičke šašavoće, one prirodne kad se čovjek zafrkava sam sa sobom tražeći neki put u umjetnost i vlastiti izraz rockera što istražuje jadno našpanane melodije oblikujući najobičniju pjesmu koja se može društvu frendova u parku na klupici s par piva i ponekim jointom ponuditi 'slušajte društvo, ako vas zanima, danas sam napravio novu stvar'.

Sav onaj talent s kojime je Kurt kroz Nirvanu zračio lirski, emotivno, glazbeno i karizmatično vizualno, s ovim snimcima pada potpuno u vodu. Ogoljuju srž velikog i značajnog glazbenika iz aspekta nezrele kćerke što nije svjesna koliko je ovim potezom narušila ugled svog oca. Jednom je Ringo Starr izjavio 'pitala me moja kćerka 1974. tata, jel' su ti tvoji The Beatles bili bolji i popularniji od The Bay City Rollers?' Odgovorio si je u brk - 'jednog dana će shvatiti'.

Naslovi: 1.The yodel song, 2.Been a son (early demo), 3.The happy guitar, 4.Clean up before she comes, 5.Reverb experiment, 6.You can't change me/ Burn my britches/ Something in the way, 7.Scoff, 8.Desire, 9.And I love her, 10.Sappy, 11.Letters to Frances, 12.Frances Farmer will have her revenge on Seattle, 13.She only lies

ocjena albuma [1-10]: 2

horvi // 02/02/2016