Brayn Guy Adams rođen je u Kinstonu, 5. studenoga 1959. godine. Njegovi roditelji bili su engleski imigranti i često su ga s mlađim bratom Bruceom seljakali po cijeloj Europi. Na taj su ga način od najranijeg djetinjstva pripremali za glazbene turneje pa je već s 15 godina odlučio napustiti školu i naći posao u glazbenoj industriji.

Prvo se proslavio na njemu poznatom kanadskom terenu, a potom i po cijeloj zemaljskoj kugli. U početku je svirao gitaru u bendu Shock, no kako bi izbjegao natezanja oko izbora propisnog pjevača, predložio je sebe za tu ulogu. Nedugo zatim, tu je ekipu zamijenio onom iz benda Sweeney Todd. S njima je 1977. uspio snimiti čak jedan album pod nazivom If Wishes Were Horses.



Tri godine kasnije upoznao je bubnjara rock benda Prism. Bio je to ključan trenutak za cijelu njegovu karijeru, jer lik koji mu je pomogao da napravi prvu demo snimku i prodao ga A&M-u za jedan dolar, bio je Jim Vallance.

Taj potez poslužio mu je kao odskočna daska da 1979. objavi svoj prvi singl pod nazivom Let Me Take You Dancing, a potom i dovoljna motivacija da već sljedeće godine izbaci prvi album najjednostavnijeg naziva Bryan Adams.



Možda sam rođena jedno desetljeće prekasno da bi u pravom smislu riječi mogla opisati njegov utjecaj na generaciju 80-ih. Možda mogu samo čitati priče o glavnoj "faci" iz tog vremena ili baratati ponekim nostalgičarskim utiskom svoje mame. Možda posljednja dva desetljeća nije napravio ništa revolucionarno. Možda ovo, možda ono. No sasvim je sigurno, Bryan Adams je jedan od onih nepopravljivih romantičara koji će vam izmamiti blagi osmijeh na lice kad na radiju čujete neki od njegovih svevremenskih hitova.





Album You Want It You Got It izašao je 1981. godine, a potom Cuts Like a Knife 1983., te 1984. sjajni Reckless s vječnim hitom Run To You. Na istom albumu ovjekovječena je i genijalna Summer Of '69, uz koju je kanadski superstar redovito tijekom popratne turneje na pozorničkim daskama dijelio mikrofon s nekim iz oublike.

Tih je godina važio za klasičnog heroja radničke klase. Oslanjao se uglavnom na teži rock zvuk, a njegovi prvi albumi u suštini su bili čisti hard rock. Kad ih slušate odmah znate da se tu ne radi o kojekakvim kompromisima.



Posljednji singl It's Only Love s albuma Reckless otpjevao je s Tinom Turner, što je bio dovoljan povod za glasine o njihovoj vezi. No, to nije jedini trač vezan uz njegovo ime.

Pjevača se jedno vrijeme povezivalo i s princezom Dianom. Njegova bivša djevojka, Cecilie Thomsen, potvrdila je aferu s Lady Di nakon prekida s princom Charlesom, a da stvar bude još bolja, ovaj je napisao i pjesmu pod nazivom Diana.



Petim albumom, Into The Fire (1987.), završio je sa studijskim izdanjima 80-ih i sigurno uplovio u 90-te s tri filmska hita lansirana u sam glazbeni vrh. Riječ je o pjesmama (Everything I Do) I Do It for You za film Robin Hood: Prince Of Thieves, All for Love sa Stingom i Rodom Stewartom za Three Musketeers i Have You Ever Really Loved a Woman? za Don Juan DeMarco.

Prema jednom istraživanju provedenom 2005. u Velikoj Britaniji, Adamsov hit Everything I Do (I Do It for You) je najpopularniji izbor za prvi ples na vjenčanjima.



Osim filmskih hitova, tijekom 90-ih je otprilike svake dvije-tri godine izbacio po jedan album: Waking Up the Neighbours (1991.), So Far so Good (1993.), 18 til I Die (1996.), On a Day Like Today (1998.), no iskustvo velike zvijezde koje je tada proživljavao preobratilo ga je u mejnstrimere. Počeo je pisati pjesme idealne za radijsko emitiranje i top liste. Očigledno je znao napisati dobru stvar i pogoditi bit, čak i ako vam njegov stil nije po volji, nepobitna je činjenica da je napisao par najuspješnijih stvari u cijeloj povijesti komercijalne glazbe.



Iako je taj preobražaj bio megauspješan, njegovi "stari" obožavatelji su to doživjeli kao izdaju. Godine 2002., bezobraznik je drsko izbacio još jedno komercijalno studijsko izdanje pod nazivom Spirit: Stallion of the Cimarron. Dvije godine kasnije naštancao je album Room Service, najavljujući ga singlom Open Road. Odmah potom snimio je i akustičnu verziju istoga pod nazivom Stripped.



Povodom četvrt stoljeća stare glazbene karijere objavio je Anthology. Na tom albumu nalazi se hit When You're Gone koji je otpjevao s Mel C. Tu je verziju instalirao za najavni singl, iako je kasnije Spajsicu odlučio zamijeniti kanadskim sex simbolom Pamelom Anderson. Doduše, na svojim koncertima je zamijenio obje budući da uz istu pjesmu redovito "izvuče" jednu djevojku iz publike. Album se sastojao od 36 pjesama između kojih je i duet s Bonnie Raitt za pjesmu Rock Steady.



Tri godine kasnije, njegov 11. studijski uradak simboličnog naziva 11 dosegao je 80. mjesto na Billboardovoj listi i 6. na britanskom chartu. Osim redosljednog broja studijskog izdanja, postoji još nekoliko razloga zašto je ovaj glazbeni materijal obilježen upravo tom brojkom. Jedan od glavnih je što obilježava mjesec Adamsovog rođenja, a predstavlja i jedinstvo i ravnotežu. Album je najavljen singlom I Thought I'd Seen Everything, a na njemu se nalazi, ni manje ni više, nego 11 pjesama. Osim toga, u sklopu europske popratne turneje održao je 11 nastupa u (pazite sad!) 11 gradova.



Iste godine uknjižen je u Hollywood Walk Of Fame. Neosporna je činjenica da je više nego zaslužio tu zvjezdicu budući da je od svog debitantskog singla Let Me Take You Dancing (1979.) nanizao sveukupno 28 Billboard Top 40 solo hit-singlova, od kojih su Run To You (1984.), Somebody (1985.), (Everything I Do) I Do It For You (1991.) i Have You Ever Really Loved A Woman (1995.), a njegovo četvrto strudijsko izdanje Reckless (1984.) bilo najuspješnije na američkom tržištu i prodano u peterostrukoj platinastoj tiraži.





Osim Šetališta slavnih, bio je na više načina vezan uz Hollywood. Školski kolega mu je bio slavni Michael J. Fox, a glumio je u filmovima Pink Cadillac, 1989. te u House Of Fools, 2002. godine.

Postajao je sve aktivniji i na humanitarnom planu pa je posjetio Vijetnam nakon američkog rata u toj zemlji. Često je davao donacije siromašnoj djeci. Čak je zabranio korištenje pjesme Only The Strong Survive u klasiku Top Gun jer je tvrdio da taj film glorificira rat.

Što se tiče glazbene karijere, pjevušenje Those were the best days of my life mu je postalo poštapalica jer od tada nije imao nijedan pompozni trenutak. Uporno je vrtio stare stvari, iako moramo priznati da su one u međuvremenu postale pravi klasici.



Bilo je očito da se odlučio uživati u životu i aktivno gurati svoju drugu karijeru. Naime, postao je uvriježeni fotograf. Objavio je čak i foto-knjigu Wounded - The Legacy of War s portretima ozlijeđenih britanskih vojnika koji su se vratili iz misija po Iraku i Afganistanu. Na promociju istih pod nazivom Exposed mogli ste baciti oko u bečkoj galeriji OstLicht.

Provokativne snimke koje odišu humorom i optimiznom njegov rad pretvaraju u intimne studije, a često se poigrava i klišejima prikazivanja slavnih osoba u javnosti pa su Amy Winehouse, Mick Jagger, Kraljica Elizabeta II, Dustin Hoffman, Louise Bourgeois, Ben Kingsley, Pink i Mickey Rourke samo neke od poznatih zvijezda koje su se našle pred Bryanovim objektivom.



Nakon podužeg diskografskog zatišja, početkom studenog 2014., objavio je svoje dvanaesto studijsko izdanje u karijeri. Na albumu Tracks Of My Years, obradio je jedanaest klasika različitih glazbenih žanrova nastalih tijekom 50-ih, 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća poput Rock And Roll Music Chucka Berrya, I Can't Stop Loving You Raya Charlesa, Any Time At All The Beatlesa, ali i potpuno novi singl She Knows Me. Iako na deluks ediciji možete pronaći još pet dodatnih bonus traka, album nema ništa što bi vas moglo uzbuditi. Jednostavno je bilo krajnje vrijeme da nekako osvježi diskografiju.



Unatoč tome što ima jedan od najprodavanijih singlova svih vremena, nekako je ispalo da uzalud troši svoje i naše vrijeme najmanje desetljeće i pol. Moram priznati da je zbog toga bilo zaista teško prognozirati u kojem smjeru će otići njegovo posljednje studijsko izdanje, jer navodno je Get It Up trebao biti revitalizirani rani materijal. Naravno, to se prilikom realizacije nije dogodilo. Pjevač je u 25 minuta sabio 9 studijskih pjesama nekog "drugačijeg" stila, daleko od onoga na što pamtimo na prvim izdanjima, ali u konačnici dosta dobar komad rockabillya. Singl Brand New Day nikad neće dostići niti najlošije pozicije njegovih ranih hitova, no taj je album bolji od bilo čega što je Adams napravio u posljednjoj dekadi.

Na kraju, očito je da od njega još uvijek nismo vidjeli sve jer nam Bryan Adams prijeti najromantičnijim koncertom ove godine u zagrebačkoj Areni. Daleko je to od onoga iz prošlog stoljeća, ali nećemo imati ništa protiv da tu višestruko nagrađivanu kanadsku rock legendu pogledamo još jednom.

veda // 08/10/2017