Braća William i Jim Reid, sa svojim bendom THE JESUS AND MARY CHAIN, bili su jedan od bendova koji mi je promijenio pogled u svijet muzike. Čuvši njihov "Never Understand" na drugom programu Radio Zagreba negdje 1985, potpuno i totalno sam otkinuo. Dotad nisam imao pojma kaj znači "feedback" i distorzija. Tada sam naučio, a Anti Batinoviću i njegovoj emisiji "Po Vašem izboru" dugujem većinu svog prvog muzičkog obrazovanja.

Godinu dana prije THE JESUS AND MARY CHAIN sa samo jednim izdanim singlom "Upside Down" već su napravili dar-mar na britanskoj sceni svojim urnebesno bučnim i kratkim koncertima od cca 20 minuta. Album "Psychocandy" (1985) uskoro je postao lektira, a još do današnjeg dana nitko nije uspio otkriti kako napraviti toliku buku ispod pitomih melodija i baršunastih glasova Jima i Williama. Debi album podario nam je nezaboravne "Upside Down", "Never Understand", "You Trip Me Up", "Just Like Honey" i "Some Candy Talking".

Uz Jima, koji je otpjevao se pjesme, osim It's So Hard, i Williama, u prvoj su postavi bili Douglas Hart i Murray Dalglish. Dok je douglas na gitari izdržao do 1991., Murray je otišao još prije snimanja prvog albuma, tako da se njegovo umijeće može čuti samo na prvom singlu Upside Down, a na albumu "Psychocandy" lupa Bobby Gillespie. Taj isti Bobby već je polako ulazio u orbitu sa matičnim bendom Primal Scream, gdje je preuzeo vokale i otišao iz JAMC. Dvije godine stariji "Darklands" (1987) donosi puno kontroliraniji zvuk, a umjesto živog bubnjara, zaposlili su ritam mašinu, što je tad bilo prilično često. S pjesmama "April Skies", "Happy When It Rains" i naslovnom "Darklands" postižu znatniji uspjeh, a William je "dobio" i veću pjevačku minutažu, pa je osim Darklands, otpjevao i "Nine Million Rainy Days" i "On the Wall".
Umjesto trećeg albuma, 1988. iznenadili su nas sa prvom kompilacijom novih pjesama, b-strana singlova i obrada, "Barbed Wire Kisses", koja je naslov dobila po stihu pjesme "Cherry Came Too" sa "Darklands" albuma. "Sidewalking" je bila nova pjesma i singl koji je nosio album, a po mnogim izborima bio je jedan od najboljih singlova godine. Vjerojatno najpoznatija obrada postala je Didleyeva "Who Do You Love?", a tu su još bile "Surfin' U.S.A." Beach Boysa i "Mushroom" od Can.

S "Automatic" (1989) dolazi i prvo razočaranje u vidu promjene zvučne kulise i pomalo amerikanizranog zvuka, što im je donijelo prekooceansku popularnost, a možda smanjilo fan bazu na otoku i u Europi. No još uvijek tu je bilo dovoljno materijala za zadovoljstvo u pjesmama "Side Walking", "Blues from a Gun" i odličnoj "Head On", koju su kasnije Pixies još odličnije obradili. Jedini muzičar, koji je uz Reidove na albumu naznačen, bio je Richard Thomas, inače član 4AD benda Dif juz i to kao bubnjar u pjesmi "Gimme Hell".

"Honey's Dead" (1992) već naslovom asocira da su potpuno odbacili zvuk kakav je bio s "Just Like Honey" i dobili smo puno čišći i plesniji zvuk, a razni mixevi nosećih pjesama, kao što su "Rollercoaster", "Reverence" mogli su se čuti i drugdje osim u darkerskim diskačima. Predivna laganica "Almost Gold" već je dala naslutiti što će nas čekati na sljedećem albumu, no prije toga…
… dobili smo još jednu kompilaciju b-strana singlova i obrada, "Sound of Speed" (1993), koja nije baš bila uspješna kao prethodna, ali je dala zanimljive poglede na Smokey Robinsonovu "My Girl" i Cohenovu "Tower of Song", te novi mix hita Reverence.

Peti album "Stoned & Dethroned" (1995) daje potpuno miran zvuk i i daju novi pogled na sentiše sa prekrasnim "Sometimes Always" (duet s tadašnjom Williamovom djevojkom Hope Sandoval (ex. MAZZY STAR)) i "Come On". Tu je još sudjelovao i Shane McGowan na "God Help Me", a Ben Lurie, iako je s njima od 1989, odnosno od Automatic turneje, po prvi je puta "zaslužio" da ga se spomene na omotu.

Više od 3 godine čekalo se na "Munki" (1998), a sve je veća bila netrpeljivost među braćom, a skandali su se nizali jedan za drugim. U međuvremenu je za američko tržište izašla kompilacija "The Jesus and Mary Chain Hate Rock'n'Roll" s nekoliko b-strana, novom "I Hate Rock'n'Roll" i odličnom "Snakedriver". "Munki" nije uspio dovesti THE JESUS AND MARY CHAIN na puteve stare slave, a tu se kao gošća pojavila ponovo Hope Sandoval na pjesmi "Perfume", te njihova sestra Linda, pod imenom Sister Vanilla na pjesmi "Moe Tucker".

Na turneji koja je uslijedila, sve su veće bile svađe, čak i na stejđu, a kulminacija je bila u rasprodanom losanđeleskom House of Blues, gdje se Jim prvo pojavio sam i pijan na stejđu, da bi se nakon 15 minuta uprizorio i William, te prekinuo koncert. Završili su tu turneju bez Williama i raspali se i formalno. Prekid je trajao do 2007., a u tom vremenu su braća manje-više pokušavali nešto sa solo karijerama, no nijednom nije uspjelo ništa zapaženije. Ponovo su se okupili nošeni uspjehom Coppolinog filma "Lost in Translation", te su na Coachelli te godine Just Like Honey izveli zajedno sa Scarlett Johanson.

Trebalo je deset godina da objave album sa noovim snimkama. U međuvremenu stizale su razne kompilacije, remasteri, obljetničke turneje, da bi "Damage and Joy" objavili 2017. a sadržavao je između ostalih i novu verziju "All Things Pass", koja je snmljena još 2008. za seriju Heroes. Očito da im se s prethodnih albuma dopalo imati više ženskih vokala, pa se ovdje pojavljuju poznate Isobel Campbell i Sky Ferreira, te njihova sestra, ovaj puta kao Linda Fox, te nepoznatija pjevačica Bernadette Denning, koja je i tourala s njima.

Počevši od Bobby Gillespija, kroz bend je prošlo podosta bubnjara, što poznatih, što nepoznatih, a među zanimljivijima su John Moore koji je s njima bio tijekom 80ih, a kasnije se pridružio bendu Luke hainesa, Black Box Recorder; pri ponovnom okupljanju 2007-2008, pomogao im je Loz Colbert iz Ride, a od 2012 do 2021 na bubnjevima svirao im je Brian Young (The Posies, Fountains of Wayne), a nakon njega do danas s njima je Justin Steven Welch (Elastica, Suede, Lush).

Novi, osmi album "Glasgow Eyes" objavljen je u travnju 2024. i s dobrim kritikama, natjerao ih je da konačno dođu i u naše krajeve. Muvali su se oko nas kroz godine, bili u Ljubljani dva puta (1989 i 2017), ali u Zagrebu ili Hrvatskoj nikad. Stoga nije čudo da je s najavom koncerta u Tvornici tenzija narasla i da će mnogi njihovi fanovi pohoditi ovaj koncert kao hodočašće, a među njima biti ću i ja. 1989 bio sam više stotina kilometara udaljen s puškom na ramenu, a 2017 stvarno ne znam zašto sam ih propustio.

Osim spomenutih osam studijskih albuma, JAMC su objavili još i tri oficijelna live albuma, od kojih je posljednji "Sunset 666" objavljen prošle godine s njihove turneje sa NIN po Sjevernoj Americi. Imaju i osam kompilacijskih albuma, što best ofova, što kolekcija b-strana, a nađe se tu i John Peel sessiona.

TOP 10 pjesama
1. Never Understand
2. Just Like Honey
3. Happy When It Rains
4. Sometimes Always
5. Cherry Came Too
6. Head on
7. Sugar Ray
8. The Hardest Walk
9. About You
10. Darklands

TOP 5 obrada JAMC
1. A place to bury strangers - just out of reach
2. Asobi seksu - Never understand
3. Primal scream - darklands
4. Richard Hawley - some candy talking
5. Pixies - head on

TOP 5 obrađenih
1. Who do you love? (Bo didley)
2. Mushroom (can)
3. Rocket usa (suicide)
4. My girl (temptations)
5. Ghost of a smile (the pogues)

pedja // 16/08/2024

PS: U sklopu turneje kojom obilježavaju 40 godina postojanja, kultni bend otvorit će novu koncertnu sezonu u Tvornici kulture. Jedan od najutjecajnijih bendova u povijesti glazbe po prvi će put u Hrvatskoj izvesti svoje hitove 28/08/2024.
Ulaznice su 36 eura, dok će na dan koncerta, ukoliko ih bude, koštati 40 eura. Kupiti se mogu na svim prodajnim mjestima i online na Entrio.hr.