Stvaran prilično dugo od same ideje, do prvih demo radova, te konačne produkcije proteže se nekih, pa gotovo 3 decenije ponukane neuspješnim samoubojstvom tinejdžera Jamesa Vancea iz Rena u Nevadi koji je pijan i napušen koncem 1985. slušao Judas Priest, pjesmu "Better by you, better than me" s albuma "Stained" (1978) i opalio si sačmaricu u glavu. Preživio je, ali mu je pucanj potpuno unakazio lice, te je tri godine nakon toga preminuo. Njegova porodica je digla tužbu protiv benda i njihovog izdavča CBS da u tekstu imaju subliminalne poruke 'pokušaj samoubojstvo/ učini to/ neka budemo mrtvi', međutim parnica je proglašena nesuvislom, ali samo zahvaljujući odvjetnicima: bend je koštalo da se zaštite od optužbe 250.000 dolara, a CBS je morao platiti 40.000 dolara parničnih troškova. Uz opširnu fabulu na gotovo 80 minuta materijala o tinejdžerima Maggotu i Marku koji sklapaju dogovor o samoubojstvu koje pođe po zlu jer Mark preživi s unakaženim licem, a u isto vrijeme doktorica Anastasia biva osuđena na doživotni zatvor jer se bavila eutanazijom neizlječivih pacijenata, no igrom slučaja Anastasia (nazvana Doctor Dark po stvarnom Jacku Kevorkianu, zagovorniku eutanazije početkom 1990-ih) uspijeva da se izvuče s robije i upoznaje Marka, te ovome više nije jasno vrijedi li njegov život ikakvog daljnjeg mučenja s unakaženom facom. Ipak se od heavyja ne dobije očekivana doza. Odsvira se thrash-punk s noise aditivima u prve dvije teme "Prelude metal madness" i "White guys with guns", a onda se nižu standardni mišungi eksperimentalnog izričaja i orkestracija Glazbenog konzervatorija San Francisca s dirigentom i koproducentom Edwinom Outwaterom koji se više okrenuo u simfonijski ambijent jer je ionako sama nakana bila osmisliti moderni kazališni komad s elementima opere.

Zna se, The Residents su za mnoge avangarda, a ustvari su vječiti autsajderi koji stvaraju nepredvidljivu umjetničku buku iako ih većina audijencije ne može shvatiti. Tako se ovdje mistificirano okreću preziru, licemjerju i pogrešnom tumačenju utjecaja heavy metala s hibridnim pristupom dodirnuvši se eutanazije, paranoje i bijesne tjeskobe glavnog lika koji se sam sunovratio u životnu šahtu punu vlastitog urina i izmeta. Uostalom, The Residents su rijetko kada zaobilazili smrt kao osnovnu inspiraciju, ako ništa drugo i kroz tendencije prolaznosti osjećaja užasa, a kada su u igri znali biti anakronizmi, redovito su omogućavali razmatranje s primjerenom dozom objektivnosti.



Naravno, ovo nije standardni album, već pomaknuta opera u tri čina gdje većina kompozicija praktički zvuči isto jer su nošene libretom isprepletenih misli, motiva i čitavog konteksta turobnog, sumornog i jezivog osjećaja uz ponekad naglašene dramaturške prevrate. Sve skupa je misaoni prikaz razmatranja života i smrti u kompromisu subjektivnog stava kada valja okončati život. Iako, naravno najveći dio civilizacije smatra da takve odluke nikada ne treba pokretati, a kamoli donositi, sjetimo se samo iz filmske industrije, nisu li "Zvjezdane staze" upravo ponukane istom digresijom - putovanje kroz svemir bez povratka? Ovaj album tjera upravo na slično, ako ne i isto razmišljanje. Sve ove priče i prizori imaju jake strane i impresivan kolaž svakojakih pitanja o vlastitom životu, ali ovo niti malo nije lako i jednostavno za slušati i tumačiti.

Naslovi: 1.Prelude metal madness, 2.White guys with guns, 3.Maggot remembers, 4.Tension, 5.She was never loveller, 6.The gift, 7.Remembering mother, 8.Contemplation, 9.Survevid, 10.Calm before, 11.Circle of horns, 12.Unchanged, 13.The gift keeps giving, 14.A choice, 15.Ol' man river, 16.Take me to the river

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 03/04/2025