Zvonka Obajdin je u (ne)punih deset godina karijere svojeg prvog benda Svemir objavila 4 albuma ostvarivši nekoliko potentnih radijskih hitova, a u onom ranom razdoblju kad je malo tko od šire audijencije znao za nju, nastupila je s bendom i na 12. rođendanu Terapije u sklopu Gričevanja 12. travnja 2013. www.terapija.net/koncert.asp?ID=16513 uz Punčke i U pol devet kod Sabe. Svemir se rasturio baš kad sam im ujesen 2021. poslao video čestitku za deseti rođendan, a Zvonka je potom nastavila vrlo uspješnu suradnju u sklopu srpsko-madžarsko-hrvatske rock družine Rebel Star učestvujući na posljedna dva albuma "Početak i kraj" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30927 (2021) i "Sedmo nebo" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32567 (2023), te projektom Sjeverozapad www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31912 (album "Pomrčina", 2022). Iznenađenje je svakako ovaj njen novi bend s kojim se poprilično udaljila, u nekim segmentima od tog ranijeg stila. Pošto je u objavljenom press materijalu www.terapija.net/njuz.asp?ID=33854 već dosta toga rečeno, samo valja napomenuti da je ovih 35 minuta djelo uglavnom troje glazbenika, ali nikako nije minimalizirano na klasičan rock klišej bas, bubanj i gitara, štoviše, ovdje skoro pa da nema gitare. Za razliku od Svemira gdje je Zvonka većinom bila frontwoman s akustarom, ovdje je ponovno sjela za svoj synth/ klavijature i ponegdje dodala elektronski šmek pomladivši i osuvremenivši zvuk ka ugodnoj relaciji vrlo prijemčljivog alternativnog mainstreama, ma koliko god to da čudno djelovalo za prvu informaciju. Ona se suptilno snalazi na indie-rock/ pop teritoriju sklapajući vrsne poetske metafore realizma i romantike budno pazeći na odabrani vokabular iskrenosti prepletene sjetom, melankolijom, voljom za životom, neustrašivim konstruktivnim kriticizmom punim impresijama, odnosno, kako i na samoj facebook stranici benda stoji 'kratke crtice iz života, dnevnik čitanja'. Vrlo slično Slavku Remenariću (ex-Boa), jednom od najboljih new-wave/ post-punk gitarista ex-Yu, a svakako i sjajnom tekstopiscu koji mi je jednom prilikom rekao da je mnogo lirike napisao inspiriran stvarnim događajima još u ono vrijeme komunizma/ socijalizma kada se mnogo toga nije smjelo direktno reći, nego se lukavim metaforama, čak koji puta i nerazumljivim, ispalila čitava fabula u nekoliko stihova. Zvonka je ovdje pristupačna u ljepoti i sentimentalnosti iza koje stoji 7 impresivnih pjesama što jedna od druge odudaraju stilskim varijacijama popa, soft-rocka i indie/ alternativnih žanrova drugujući podjednako i s folkom, te countryjem i elektronikom počevši od uvodne "Ivana" posvećene našoj drskoj likovnoj umjetnici Ivani Kranželić www.terapija.net/literatura.asp?ID=33191 (knjiga slika "Arterija", Bratstvo duša, 2024) koja joj je ilustrirala prvi Svemir singl "Ne sjećam se kiše" (2012), te prvi i drugi album Svemira. Ovdje je impresivna posveta u laganom, finom polu-elektronskom, modernom dekoru provučenom harmonijama syntha, pozadinskih 'nijemih vokala', lijepom melodičnom bas linijom Lane Filipin koja se kroz album ističe poput pokojnog fretless majstora Mick Karna (ex-Japan), te autentičnom iskrenošću 100% budući da je Ivana nekoć davno, prije pojave interneta bila moja djevojka i potajno smo maštali da će netko napisati nešto, neku pjesmu o nama kao umjetnicima, boemima, otkačenjacima ili barem šašavim alternativcima, a evo, to se konačno i dogodilo u njenom slučaju, ma svaka čast jer je Ivana odavno zaslužila pozornost samo se nikad nije gurala zbog vlastite matere, poznate književnice i kritičarke koja ima sasvim drugačije, djevojačko prezime. Zvonka je nadahnuta s Ivaninim slikama što nimalo ne sakriva u svakom stihu kroz taj moderan i miran fluidni tok psihodeličnog popa na rubovima analogne glitch elektronike, otprilike smjera David Sylvian iz vremena onog veličanstvenog albuma "Brilliant Trees" iz 1984. kad je Holger Czukay napravio nevjerojatnu produkciju.



Svaka pjesma je ovdje duboka priča iza koje stoji realno, proživljeno iskustvo, poput Štulića, a valjalo bi samu Zvonku pitati što je zapravo klavirska ambijentalka "Pismo Mileni" sa stihovima o pustinji i gmizanju zmija u gotovo polupjevanoj ariji recitacije s kojom je došla na stadij David Bowiea i P.J. Harvey iz onog vremena nezgrapno shvaćenog remek djela "White Chalk" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=3624 (2007), a pustinja je na ovome albumu prisutna u sofisticiranom aspektu, vrlo dubokom: Zvonka širom raspliće kroz lirsku fabulu bogatstvo jednostavnih kontura, naoko i nauho razumljivih, dubokih zapažanja bez ikakve agresije; ustvari, njena agresija je mirnoća i skuliranost čistog mozga gdje internet i mediji nemaju ama baš nikakav utjecaj.



"Dopplerov efekt" je zanimljiv plesni rock-blues s ponešto psihodelika i prstohvatom space-rocka u alternativnom izdanju s impresijom na pokojnog velikana Peter Greena (umro 25. srpnja 2020. u snu, imao je 73 godine) koji je bio jedan od Zvonkinih utjecaja, a tu se baš i dodiruje i otkriva ta, možda nedokučiva karizma njene ljepote izraza koju je stalno sakrivala: Fleetwood Mac su i s Greenom, a i poslije njega imali fantastičnih pjesama i hitova. Vidiš, nikad mi to nije palo na pamet sve do ove pjesme, a albume, pogotovo hitove ionako gotovo svaki rocker poznaje. Ovdje se koristi psihodelija klavijatura i ponešto elemenata meni jednog od najboljih soft-rock/blues/ progressive bendova Steely Dan uz iskrenu priču poput Donald Fagena sa sjajnim sižeom u plesnom dekoru.



A onda se dolazi do glavnog singla "Tko je ikad bio nevin", sofisticiranog hita što, nenamjerno ili ne, aludira na kojekakve, pa i političke prevare i manipulacije, evo, friškog slučaja s našim ministrom Vili Berošom koji, naravno tvrdi, nisam kriv, ha-ha-ha, a ima pravo plaće od 4000 eura, no Zvonka se nije fiksirala na ovaj spektakl, ali ima itekakvih lirskih aluzija u ovom plesnom, gotovo elektronskom komadu nalik na rani Simple Minds i dance-rock. Pa se onda dolazi do najdulje, gotovo progressive pjesme "Tako se prelazi pustinja" pune klavirskih staccato katarzi, te je jedna od rijetkih s gitarskim izbojcima šuškajući pomalo i s blues/ country/ americana figurama, a podulja solaža aludira i na Davida Gilmoura. I onda oko pete minute kad se pomisli da je konac pjesme, nakon desetak sekundi pauze (tišine) dolazi kroz fade-in vrtložna psycho završnica u epski monumentalnoj minijaturnoj simfoniji. Zaista odlično!

Kako je svaka pjesma iskrena, tako je "Nema veze" baladična elegija iz njene intime o davno rasturenom braku, a zanimljivo, baš smo jednom prilikom razglabali o tome u vrijeme Svemira, te se kroz novi klavirski superlativ pojačan i gitarskim ambijentima u laganom tempu osvrnula na vlastiti dio autobiografije. Jednom je pokojni Arsen Dedić izjavio da nije autor za svadbe i veselice, više je prikladan za razvode i pesimizam mada se na svadbama i zabavama uglavnom sviraju tužne pjesme, to jest, Zvonka ima vrlo sličan stilski rakurs, a ova pjesma taman idealno sjeda u takav fascikl životne sudbine poput omota duplog kompilacijskog albuma The Smiths "Best I/ Best II" (1992) gdje su na dvije odvojene ploče momak i djevojka što sjede za šankom i svatko gleda u drugačijem pravcu. Zadnja "Snježna kraljica na parkingu King Crossa" nenadano ulazi u šansonu s ritmom valcera kroz čudnovatu priču tople ljetne noći što se može pretvoriti u hladnoću, a opet, ima mnogo melodramatike opisujući emotivnu spregu dvoje ljudi, onu koju pomalo zaboravljamo, negiramo ili je se stidimo izreći i pokazati. Album je van svake sumnje vrsno poetski i glazbeno urađen bez klišeja i paradigme koja se u principu, manje-više redovito nailazi kod skliske soft-rock floskule. Bend se čvrsto drži Zvonkine lirike, alfe i omege hrvatskog kantautorskog izraza u posljednjih desetak godina, tako da je ovo artistički dizajniran rad spreman za široku potrošnju bez obzira shvatila ili ne široka audijencija što se zapravo nalazi na njemu, a svakako nikako nije banalan i čisto sumnjam da bi Zvonka ikad mogla napraviti patetiku u stilu hrvatskih i općenitih popularnih regionalnih zabavnjaka jer ima napretek inspiracije motiva velike i jednostavne duše bogate neiscrpnim, proživljenim iskustvom.

Naslovi: 1.Ivana, 2.Pismo Mileni, 3.Dopplerov efekt, 4.Tko je ikad bio nevin, 5.Tako se prelazi pustinja, 6.Nema veze, 7.Snježna kraljica na parkingu King Crossa

Ocjena (1-10): 8,5

horvi // 21/11/2024