Extremno vrištanje ispod kojeg se nazire melodično pjevanje uz puno žestokih gitara ono je što možete očekivati od prve do posljednje minute novog izdanja grupe JOSH.
JOSH su Seb (gitara / vokal), Gym de la tourette (vrištanje), McNoodles (bas / vokal) i La Jije (bubnjevi) i tako već šest godina. Iza sebe imaju nekoliko ep-ova i album "My Storm" (2006). Ono što je iz gornjeg odmah vidljivo, a na cd-u i čujno, je njihovo troglasno pjevanje / vrištanje, koje im daje za pravo da se osjećaju drugačijim od drugih. Ne puno, ali ipak drugačijim. Osim toga, stalne promjene ritma, koje su u bubnjarevoj režiji daju pjesmama na dinamici, a slušatelja održavaju fokusiranim cijelom pjesmom. To je najupadljivije na pjesmama kao što su "Not starved of you" ili "IKWYWHM". Naslovna "Position.Number.Nine" je najprijemčivija pjesma i da ona nije toliko slušljiva, bome se ja ne bi ni odvažio preslušati ovaj album u cijelosti, iako traje nešto malo više od pola sata.
Najčudnija pak pjesma je "Ocean of Sorrows", koja kao da je izašla iz neke druge priče. Smirena, bluzerska podloga s morrisonovskim vokalom, daje sasvim drugu dimenziju ovom bendu. No, već nas sljedeća "Want" vraća u brutalnu realnost, dok narativno vrišteća "Gastroentéropode" daje svoju viziju apokalipse s neočekivanim prekidom nešto prije isteka druge minute, prebacivanjem na mirniji dio, da bi na kraju završila s nečim između. U svakom slučaju, zanimljiv album, čak i slušaču koji nije toliko u noise, screamo, h/c vodama.