Sasvim sigurno je da do sada niste čuli za ovog relativno friškog urbanog kauboja iz Nashvillea kome je ovo treći album (ako nađete za autora s istim imenom adresiranim na Louisville, Kentucky, to nije ovaj). I kako kaže naslovna pjesma "Walk alone" - 'izgubiti ćeš sve novce ako se kladiš na mene'. Možda za početak izgleda kao satira, ali pokušajmo zamisliti iz naše europske strane gledišta taj sav silni komercijalni pritisak iz glavnog grada country i americana žanra. Uspjeh se ne mjeri kvalitetom, nego marketinškim potezima i tek ponekim iskrama istinske kreacije, ali, što sad, on nije Lana Del Rey, Lucinda Williams, Norah Jones, nema ništa sa Shaniom Twain, no vrlo je blizak s Willie Nelsonom, Bob Dylanom, Johnny Cashom, The Band, Wilco, pa i Creedence Clearwater Revival u stilskom aspektu. Glazba mu je jednostavan country/ americana/ bluegrass akustično-amplificiranih performansa s ponešto rockerskih dijafragmi, vokalno odličan režavi bariton potkrijepljen s primjesama whiskeyja i duhana, a prati ga minijaturan bend od bubnjara i basiste/ slide-gitariste (i harmonike u pjesmi "She thinks the world of me", te klavijatura i violine u "Back east"), no najveći adut mu je osebujna lirika puna prkosa i bunta, luzerskog spektra životarenja po rubovima sanjarenja i buđenja bez ijednog dolara u džepu. Reklo bi se boemski hrabro i odvažno, otprilike onako kako su srpski Rebel Star probijali granice inteligentnim tekstovima i primamljivom glazbom temeljenom na alternativnoj verziji country-rocka. Album se odvaja na dvije polovice: prvu lakšu i mekaniju, te drugu tvrđu i rockerskiju, uvjetno rečeno, mada se dosta tu šara 'up & down' kako bi se zaokružila fina cjelina od 10 pjesama koje imaju spontanu fabulu počevši od uvodne, vrlo plesne, vjerojatno autobiografske "Radio stations", tipične nesretne moderne priče rastavljenog roditelja koji žuri da vidi svoju kćerku bez dolara u džepu, razmatrajući kremu društva koja se čeperi životareći uz mnoštvo dugova, a svijestan da ima itekakvog potencijala kojeg radio stanice ne prepoznavaju, refren dostatno kaže 'radio stanice neće puštati moje pjesme/ vratit ću se jednog dana kad budem star i sijed, onda će pokušati ispraviti svoje pogreške'. Držim mu fige. Zajebana je to solucija izgaranja, odnosno već po ovoj prvoj pjesmi se jasno uočava da ovo nije neka tamo puka igrarija već ozbiljan rakurs životnih tema koje se u nekim finesama mogu usporediti i sa slovenskim mega-carom Matej Krajncom.



Spomenuta naslovnjača "Walk alone" ima odlike glavnog luzerskog hita da je 'sanjarenje umjetnost umiranja i jedina vrijedna, a ako se kladiš na mene, sigurno ćeš izgubiti', što je ustvari ono stanje da vjerujete u sebe čak i kada drugi ne vjeruju, a onda se nižu lijepe, relativno umjerene balade "Tiny wooden cross" s mračnim Joy Division/ Nick Cave raspoloženjem, plesna "Travelin' in my mind" onako kako otprilike Europljani zamišljaju da bi The Smiths zvučali da su kojim slučajem ušli u country-rock, a pa i jesu u nekim pjesmama. Laganica "Cheyenne", popraćena violinom, uronjena u višedimenzionalnu projekciju je svakako glavni evergreen za dugotrajno otkrivanje, a onda slijedi pravo iznenađenje - "Money or blood", nabrušena rokačina s distorziranim riffovima, country/ americana punk-rock hit godine, onako kako bi Dylan i Cash napravili neke svoje stvari da su imali prisniji odnos s punkom i alternativnim rockom. A potom i "Mystic queen".



"Money or blood":

'Tužan vjetar puše
I ovdje još uvijek puše
Svi oni žele tvoju odanost
Kad dođe vrijeme za odlazak i ubijanje
Za mog šefa ja sam broj
Za moju zemlju i ja sam jedan
Možda ste vi njihova omiljena olovka
Dok tinta ne istekne

Novac ili krv
Svi žele Novac ili Krv
Novac ili krv
Svi žele Novac ili Krv

Oni predaju svoju verziju povijesti
I indoktriniraju mržnjom
Zatim upiru svoje krive prste
Dok ti brišu s tanjura
Ali svaki imigrant
Da si kriv za svoje mjesto
Zuri u tvoje oči
S licem tvog djeda

Novac ili krv
Svi žele Novac ili Krv
Novac ili krv
Svi žele Novac ili Krv

Možete tvrditi da je to vaše pravo
Nagomilati municiju
I dovoljno oružja
Uništiti mali grad
Pa ja kažem da je to moje pravo
Da odgojim kćer
U zemlji gdje učionice
Nemaju mrtvih

U liječenju su milijarde
U lijeku nema vile
To je kruna uspjeha
Od nekog izvršnog direktora, siguran sam
Kad propovjednik prolazi
Taj stari kolekcijski tanjur
Posegnete li u džep
I plati pretplatu za svoju sudbinu

Novac ili krv
Svi žele Novac ili Krv'

Nakon ovakve stvarčine gotovo je svejedno što očekivati od Josha jer je rekao u nepune 4 minute svo zlo američke i suvremene civilizacije, prokleti novac koji je odavno postao važniji od Boga. Svaka pjesma nosi određenu socio-političku težinu s preplitanjem baladičnih dodataka, tako da u konačnici ovdje nema nikakvih skliskih paravana za popune prostora nevažnim materijalom. Konstrukcije su učinkovito efektne od kraćih "She thinks the world of me" (2 i pol minute) do dužih, primjerice spomenuta "Cheyenne" od gotovo 6 minuta sve do završne laganice "Building paradise (feat. Morgan Conners)" s tim nježnim ženskim vokalom u duetu unijevši i prirodnu čar života u kolibi sanjareći da je možda život pod svijetlima neona u bogatstvu lijep, ali nije za autora koji voli na mjesečini pisati 'these silly songs'. Iskreno, s ponešto opravdane patetike kao dokaz odmetničkog stava s nadom da će njegove pjesme radio stanice kad-tad emitirati.

Naslovi: 1.Radio stations, 2.Walk alone, 3.Tiny wooden cross, 4.Travelin' in my mind, 5.Cheyenne, 6.Money or blood, 7.She thinks the world of me, 8.Back east, 9.Mystic queen, 10.Building paradise (feat. Morgan Conners)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 10/09/2023