Filmovi koji se prodaju pod podžanrom pronađenih snimki rijetko dostižu zanimljive razine filmskog stvaralaštva, no u slučaju ovoga ostvarenja dobili smo izuzetno svježi pogled na, uvjetno rečeni superherojski žanr, a da nismo morali gledati gdje je i kako nađena snimka. Jednostavno, sve počinje kada Andrew upali videokameru koju je nabavio, kako bi počeo, kroz objektiv iste, bilježiti svoj život. Introvertiran i povučen, Andrew trpi zlostavljanje u školi, 'tešku ruku' svojega oca te teško bolesnu majku koja nema dovoljno dobro zdravstveno osiguranje. Jedina osoba s kojom se donekle druži je njegov rođak Matt koji se bavi sa čitanjem filozofskih djela i koji ga uspije odvući na veliki tulum koji se održava u napuštenoj tvornici. Andrew nastavlja sa snimanjem i na tulumu, kamera mu postaje pomoćno sredstvo i zaštitna ograda iza koje promatra i komentira svijet kojem u isto vrijeme i pripada i ne pripada. Vrlo brzo uspijeva izazvati nekakvog idiota i odustaje od tuluma. Ta odluka mijenja tijek priče jer ga na parkiralištu pronalazi Steve, najpopularniji dečko u školi koji se natječe za predsjednika, i koji ga odvlači do Matta i rupe u zemlji koju su pronašli, a koju svakako žele zabilježiti na kameri. Ono što pronalaze u rupi mijenja ih u potpunosti na fizičkom planu, a tokom filma i na psihičkom. Troje tinejđera zbog čudnih okolnosti postaju i prijatelji, a ujedno i jako moćna ljudska bića. Misteriozni silazak u rupu učinio ih je drugačijima, sposobnima za telekinezu, čije moći postupno otkrivaju, razvijaju i pretvaraju u sve nevjerojatnije pothvate. Uzbudljivost tih prvih scena u kojima se otkrivaju načini upotrebe novostečenih moći čine trojku sve povezanijom i raspoloženijom u okviru novih otkrića. Veselje, uzbuđenje, potpuno prepuštanje novom životu u početku sve postavlja na razinu gotovo dječjih pokušaja uporabe novih sposobnosti i zabave. Posebne moći ih u izrazito realističnom tonu ne usmjeravaju automatski u smjeru pomoći drugima ili stvaranju nekakve superherojske persone. Radi se o mladim ljudima koji završavaju srednju školu, a njihovi ciljevi se ne pojavljuju spremni i oformljeni. Oni svoje moći ne žele isticati, osim u slučaju da pomognu Andrewu u kontekstu javnog prijenosa novog talenta bez ikakve prijetnje da će se nešto zaista i otkriti. Optimizam i dobra volja u Andrewu ne uspijevaju zadržati svoje mjesto zbog dugotrajnog i stalnog zlostavljanja drugih, on ne uspijeva zadržati isti tijek misli i moralnih standarda koji ne izostaju kod Stevea i Matta. Sve što se u njegovom životu otvara zbog te jedne noći je crnilo i mrak. Ispočetka u malim količinama, a sa novim izlascima na moralno upitne staze, u sve većim poduhvatima gotovo izrazitog zla. Andrew nije zbog svoje pozicije na početku filma - zlostavljanje doma i u školi - predstavljen kao lik koji je dobar i pristojan i spreman za opću dobrotu. On dobiva sredstva s kojima može ispustiti svu silu potisnutog gnjeva i boli bez onih fizičkih ograničenja koja je imao prije. Kako se moći svih troje prijatelja razvijaju, a Andrew posebno uvježbava svoje, tako se i tenzije između Andrewa i druge dvojice povećavaju. U jednome trenutku Andrew u potpunosti prelazi granicu i stvari izmiču kontroli. Povratka više nema. Brišu se i posljednje kočnice i okolišanja. U nijednom trenutku film ne podilazi publici ili očekivanim klišejima, bez obzira na poneki propust, realističnost razvoja situacije i klimaksa priče vodi ovaj film po svježem terenu u kojemu pridjev superherojski ne znači ništa, samo do one granice u kojoj glavni likovi imaju sposobnost telekineze. Scenarij, režija i glumci vode ovo ostvarenje kroz zanimljivi teren psihološkog razvoja likova koji se ne bore toliko sa svojim moćima koliko sa jednim od njih koji te iste moći upotrebljava u sve gore svrhe. Bez pravoga centrišta i unatoč svim dobrim stvarima koje mu se događaju, Andrew odbacuje humano u korist konačnog oslobođenja i brisanja svih onih zatvora koji mu nisu dopuštali normalan i zdrav život. Pored odlično realiziranih postavki, film ne gubi noge tokom trajanja, održavajući svježinu, realističnost i konzistentnost, unatoč nekim nadrealističnim momentima. Hollywoodu se predstavio novi redatelj koji bi vrlo lako mogao postati još jedna kolateralna žrtva holviduske plastike, ali za sada, skupa sa glumačkom ekipom i scenaristom, predstavlja rijetku i neobičnu pojavu - koja se oslanja na originalno područje filmskog stvaralaštva, neopterećeno franšiznim obavezama i okovima.

'Kronike' su se pojavile kao jedno od rijetkih osvježenja na kino repertoaru i kao takve zaslužuju što više gledatelja.

ocjena filma [1-10]: 8

robert tabula // 15/02/2012

PS: