Maria Alvarez je 17-o godišnja djevojka koja sa svojom bakom, majkom, sestrom i sestrinim malim potomkom živi u malom kolumbijskom selu. Radi na plantaži ruža, a svojom plaćom značajno utječe na obiteljski budžet. Ima momka koji je još poprilično nezreo. I onda dolazi do one kritične mase događaja koji ju tjeraju da promijeni svoj život - pristaje da bude švercer droge u SAD. I to ne bilo kako; desetine malih paketića u njenom želucu od kojih ako se samo jedan otvori, smrt kuca na vrata...

Problem droge danas u svijetu spada u onu grupu koju često započinjemo pridjevom "globalni". Naravno, u različitim državama se različito manifestira, jer su neke države prvenstveno znane po masovnoj proizvodnji (primjerice Kolumbija), neke su poznate po tome što se tamo poprilično konzumiraju (bogate zapadne), a neke pak po tome što njima ona pronalazi put od onih prvih do onih drugih (juhu, eto i nas negdje!). Broj filmova koji se na različite načine bavi tom tematikom je toliki da bi se na tu temu lako pisao i kakav stručni rad iz filmske teorije, a prvi koji mi pada na pamet u posljednjih par godina je dosta dobar "Traffic". Ono što ovom filmu daje prijeko potrebnu svježinu je pristup temi - em glavni junak nije niti big time diler niti konzument, već sitna riba u cijeloj priči, pa se s njim (njom) prosječni gledatelj puno lakše može identificirati, em naglasak priče nije na samoj drogi koliko god ona bila pokretač priče.

Redateljski pristup koji graniči sa dokumentarnošću, bez pretjeranih iznošenja vlastitih stavova i ikakvih predrasuda; čisti prikaz žalosne situacije koja je mnogim ženama u Kolumbiji svakodnevica, je ono što u cijeloj ovoj priči ostavlja dubok dojam i nakon gledanja filma te malo više dovodi do dubljeg razumijevanja cjelokupne priče koja je daleko od crno/bijele situacije. "Based on 1,000 True Stories" kaže tagline na plakatu ovog filma i koliko god pompozno i holivudski zvučao, toliko je i žalosno istinito. Mlada Catalina Sandino Moreno je genijalna u ulozi junjakinje Marie - njena gluma bez "glume" još više pojačava dojam dokumentarističke atmosfere filma. Sam scenarij je linearno jednostavan, ali to samo pojačava emocije koje se nezaustavljivo bude u gledatelju kako film odmiče od početka. Film je inače i dobitnik brojnih nagrada, između kojih su i Dramatic Audience Award na Sundanceu 2004., te dviju na Berlinskom FFu za glavnu žensku ulogu i najbolji debitantski film. Potpuni (i vjerojatno još uvijek rastući) spisak nominacija i nagrada pogledajte na službenom webu.

Bez ikakvih velikih pretenzija da bude veći od života (kakve često novije američke drame znaju biti) "Maria" je film koji se itekako isplati pogledati.

ocjena filma [1-10]: 8

sale // 07/03/2005

PS: Ono što je mene u potpunosti iznenadilo sam otkrio nakon samog gledanja filma; naime njegov scenarist & redatelj Joshua Marston je Amerikanac (kojem je ovo btw. prvi dugometražni film) koji u Kolumbiji nije nikada bio, do samog snimanja filma. A cijelu priču opisuje toliko dobro kao da ga ona okružuje od malena...