home > mjuzik > Glue Sniffer, singl

kontakt | search |

SLOBODAN KAJKUT: Glue Sniffer, singl (Wire Globe Recordings, 2010)

Treći solistički Kajkutov rad ponovno je tiskan na vinilu, no ovaj puta u obliku klasične 7'' singl ploče koju treba reproducirati na 33 okretaja (mada to nigdje nije navedeno). Kada primjerice ništa ne bi znali o ovome ekstravagantnom umjetniku, nakon preslušavanja ovih 6 minuta tiskanih samo s jedne strane ploče (druga je prazna), mogli bi zaključiti da je autor, ono što se kaže, doslovce pukao, pošandrcao i skrenuo pameću taman za neku neurotičnu ustanovu gdje ga se može zadržati na dugotrajnijem lječenju.

Nema smisla objašnjavati efekt udisanja sintetičkog ljepila, onaj tko nije probao, bolje da to niti ne iskušava jer neće doživjeti prijatne trenutke. A sasvim sigurno, neće ih doživjeti niti ako čistog razuma posluša ovih nemogućih Kajkutovih 6 minuta. Nije sada ovo nikakav atak na Kajkuta, već dojam kojeg ostavlja ova jedna solo kompozicija odsvirana na električnu violu (Dimitros Polisoidis). U njoj nema ništa klasično što se može povezati s ritmom, harmonijom, melodijom i ostalim tradicionalnim načelima po kojima se kreira glazba, već štoviše, ovdje je prisutna čista eksperimentalna ekspresija koja po svim parametrima odgovara neurotično manijakalnom struganju po gitari koje doslovce razara sive moždane stanice. Vjerojatno je autor htio napraviti nešto najbolesnije u povijesti glazbe i u tome je sasvim uspio na konto negiranja ustaljenih normi. Koja je prvi album Discipline Kičme nazvao "Sviđa mi se da ti ne bude prijatno", a taj naslov u potpunosti odgovara ovom djelu u kome nema ništa prijatno, a još manje nečega što ima veze sa pojmom 'ljepote' jer je sve ekspresivno i sirovo. Povlačiti neke paralele sa Lou Reedovim eksperimentom "Metal Machine Music" koji se prvi, barem meni, nameće kao adekvatna poveznica i nije baš neki primjer jer je ustvari iza Reedovog albuma stajala jedna sasvim druga priča (želio je raskrstiti ugovor sa etiketom). Ovo je ustvari umjetnikovo viđenje efekta kojeg ostavlja snifanje ljepila predočen kroz paranoični košmar neuravnoteženih zvukova. Bolesno i eksperimentalno do daske. Ali, mora se priznati originalno i unikatno.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 20/10/2010

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Tko Je Ovdje Kome Guzica?

MAMOJEBAC: Tko Je Ovdje Kome Guzica? (1995)

| 06/10/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Foundations, EP

SERJ TANKIAN: Foundations, EP (2024)

| 04/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Uncollected Noise New York '88-'90

GALAXIE 500: Uncollected Noise New York '88-'90 (2024)

| 27/09/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Nekro san

ATOMSKI RAT: Nekro san (2021)

| 26/09/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*