Opa! Na petom albumu, niški Pornhouse je doslovce iznenadio svojim zdravljem potvrđujući da je prebolio mnoge dječje bolesti.

Bez trenutno aktualne vakcine u Srbiji, bivši Embryo Shpayza je konačno uspio da sabere konce prethodnih često minimalistički predvidljivih albuma koji su patili od izlječivih bolesti, te je stao na svoje noge definitivno izašavši iz kruga samoobnavljajuće zaraze.

Drugi nastavak "Behind The Noise, vol.2" već svojim uvodnim instrumentalima "Funeral march" i "Funeral" u electro-doom/metal stilu sa turobno mračnim harmonijama, posmrtnim taktom, atmosferom mrtvačnice i groblja, te jezovitim samplovima komornih gudača dokazuju da je Pornhouse ustao iz groba, uskrsnuo i otpočeo novi život ili, kako mu drago, pokopao je svoje traume prošlosti, nadamo se u zaborav. Ritmičke repeticije su i dalje prisutne, ali one više nisu u funkciji suhoparnih kostura koji su na prethodnim radovima u principu bili ujedno i glavni nositelji čitave građe, već su ovdje samo nužno sredstvo za održavanje tempa. Pornhouse je posve savladao harmonije, a djelomično i melodije, te se pozabavio detaljnijim nadogradnjama fasade i cjelovitim aranžmanima što je rezultiralo vrlo uspjelim plesnim noise-industrial komadima "Drop droping" sa razvučenim vokalnim samplovima i brojnim popratnim efektima, "Sybelmine withers" u vrsnom remiksu Somnifera Profunde iz pratećeg sastava beogradskog Tamerlana, te otkačenom dance/electro-industrial obradom Lepe Brene "Mile voli disko" koja je objavljena i na čuvenoj kompilaciji "Dark Tribute to Lepa Brena" (2009, Dark:Scene Records). Drugi dio albuma uz nezaobilazne repeticije koje su premazane bogatim slojevima minimalističkih gradacija (drone/doom gothic industrial skladba "One more on the wall" i kratki electro-pop zgoditak "Smoke from the yellow pipes") i umješno izabranim melodijskim samplovima, kao i snimkama govora Hitlera donosi realističku industrial omorinu "Afterlife silence", te još jednu obradu, ovaj puta A Perfect Circle "Counting bodies like sheep to the rhythm of the war drum" sa albuma "Emotive" iz 2004. Cover je, mora se priznati odrađen na vrlo visokim kreativnim standardima gdje je originalne gitare zamijenio obilatim noise efektima, a definitivno sazrelu autorsku kondiciju Pornhouse je potvrdio u posljednjem broju "51th" (moguće pedeset i prva Pornhouseova kompozicija?) gdje je na tribal ritam spakirao čitav spektar prijatno ugođenih harsh-noise razlivenih harmonija s kojima se doslovce igrao eksperimentirajući po vlastitom nahođenju kao da u rukama ima gitaru i s njome improvizira do besvijesti.

Iznenađenje ili ne, Pornhouse je ostvario značajan napredak spram prethodna četiri albuma davši do znanja da su početni eksperimenti radi eksperimenta bili nužna škola odrastanja i sazrijevanja ka autoru od kojeg se tek sada može očekivati definitivno kristalno jasan stilski oblik izražavanja. "Hide Behind The Noise, vol.2" je album za respekt, a tko zna, možda mu slijedi i nastavak... Ah, da - konvertirani crno-bijeli omot sa nekom porno glumicom nema nikakve direktne veze sa sadržajem albuma. Možda tek sa autorovim insinuacijama u stilu 'sada sam posve spreman za...', ali to ćemo vidjeti i doživjeti na narednom radu. Treba se nadati.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 14/11/2009