Niški oneman projekt Pornhouse udružio je snage s još jednim oneman bandom Grodekh-om (iz Zrenjanina), te su ostvarili kolaboracijski, vrlo dugački drone-noise album u trajanju od više 70 minuta. Grodekh (www.myspace.com/grodekh) je startao s radom koncem 2007., te je po svemu sudeći zbog pomanjkanja bilo kakvih podataka za pretpostaviti da je svoje prve radove objavljivao isključivo na vlastitoj myspace stranici. Tvrdi da preferira psihodelični i alternativni rock, te ambijentalnu glazbu i drone metal, a po ovoj kolaboraciji može se mirne duše smjestiti i u eksperimentalni doom metal jer su radovi Pornhousea uglavnom stacionirani negdje u razmeđi minimalističkog industriala i repetativne copy/paste elektronike.

Ovo djelo pršti razno-raznim gitarističkim naglašenim eskapadama, dakako u tromim oblicima razlivenih distorzija s obiljem psihodelije i relevantnim pripadajućim eksperimentima. Nije teško pretpostaviti da je onaj industrial akcent djelo Pornhousea kojeg je lako isčitati u cijelom konglomeratu ekspresija koje su zajedno snimali između februara i aprila 2009. u Nišu. Album ima samo tri instrumentalne kompozicije, no zbog svoje obimnosti predstavljaju tri zasebne priče koje se mogu promatrati odvojeno, a ipak sukladno s naslovom 'vječita jadikovka'.

Prva od njih "Violent death and funeral of machine" u svoje 24 minute trome gitarističke drone/doom ekspresije prožete riffovima, solo izletima i Pornhouseovim također tromim industrial ritmovima (bolje rečeno udarcima) vrlo dobar su spoj koji tvori jedan neuobičajen i zaseban segment doom-metala bliskog Sun O))). Ustvari, ovo je klasična doom kompozicija sa jednostavnim i pravilnim linijama u kojoj su gusto posložene naslage gitara, te kasnije i ritmički repetativni gothic/neo-folk taktovi posmrtne koračnice, no bez obzira na solidnu gitarsku kompetenciju i završni ambijentalni izvod sa psihodeličnim improvizacijama u letargičnom ugođaju, skladba je jednostavno dosadna. Najkraća (svega 17 minuta) "Moor hypostasis" temelji se na nepoznatim spoken-word samplovima na ruskom jeziku uz ambijentalne ekspresivne gitarske vibrirajuće razlivene distorzije i hipnotički jednoličnom tromom taktu poput bas pedale s povremenim odjecima duboke organske psihodelije, te izletima u noise i eksperiment. Može se reći da je ovo još i najoriginalniji dio albuma (čak su korišteni i još neki pozadinski, vrlo nerazumljivi ukršteni samplovi više govornika na ruskom, kao i neke revolucionarne pjesme), jer je posljednja skladba "Image of an altering matter" sa svoje 31 minute dužine prava težnja ovo dvoje autora da u jednom komadu spoje trome ekspresivne ambijente eksperimentalnog industriala, nezaobilaznu psihodeliju, čak i pulsirajuće natruhe ranih Throbbing Gristle što im i polazi za rukom u ponekim momentima, te su na samom finišu u posljednjih 6 minuta odlutali u klasični standardni format vrlo plesnog doom-metala pokušavajući sve skupa spojiti u jednu kompletnu cjelinu. Upravo u tom posljednjem, izrazito rockerskom dijelu vidljiva je cijela boljka ove kolaboracije. Ideje i duhovitost ka hrabrom iskoraku prema sve fleksibilnijem drone/doom izrazu su na mjestu, aranžmani solidni, gitare i tehnika svirke se još mogu doraditi, ali osjetno manjka 'ono nešto'. Jasno je da sa kućnom tehnikom ne mogu ostvariti prostornost moćne studijske produkcije koja je nezaobilazni dio doom scene, međutim, ako se izuzme i taj segment, album i dalje zvuči šuplje, prozirno i vrlo tanko. Bez ikakvih boja i nijansa. Vjerojatno i zbog same monotonije kojom je pretovaren, ali loše ugođen zvuk glavni je krivac ne pretjerano pozitivnog dojma koji album ostavlja.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 12/10/2009