Elektronski kvartet u kome su Đurđica Terzić, Csongor Farkas, Stevan Hartig i Milana B dolazi iz Petrovaradina, a ovdje je napravio electro-pop album s natruhama prvog vala elektronike od 1978-1982. Uz neke sitne primjese eksperimenata i obilja new-wave (pa i new romantics) prizvuka, ovaj četverac je sastavio konglomerat mračnog electro-popa koji podjednako priziva duh Joy Division, Bauhaus, Kraftwerk, Depeche Mode, a povremeno i prvog jugoslavenskog electro-pop banda, legendarnog Beograda.

Korespodencije s kojima DjuChong barataju u prvoj skladbi "Golden memories (frame by frame)" navesti će na krivi put da je moguće riječ o nekoj novoj Aphex Twin zvrkariji izvučenoj iz njegovih početnih faza ranih '90-tih (zamiriši to na one njegove prve albume), no daljnji tok okreće potpuno drugačiju sliku. "Favouring" s kombinacijom šaputavih ženskih vokala, mračnim elektronskim psihodeličnim ambijentom u prilično tromom, skoro obrenom okružju donosi potpunu atmosferu eksperimentalnog pop electro-industriala, ako je uopće moguće naći bolji izraz. Naredna "Sharp right" zbog romantičnog muškog vokala (a'la Phil Oakey) i same jednostavne potke neodoljivo podsjeća na rane Human League kada je još Martin Ware radio zajedno s njima, onako Joy Division na electro način. "Two arms with Mind-jart" je minimalistička igra melodije i šapata u kojoj svašta može pasti na pamet (od Bauhaus do techna), dok je najdulja kompozicija "Pauk/Spider" prva od dvije pjesme koje su otpjevane na srpskom jeziku. Vokal je prilično mutan i nerazgovjetan, ali se može rasčitati leksik kojim je vođen tekst - starodrevna opsesija Robert Smitha s paucima. Naravno, pjesma je mračna i začinjena ne baš prebogatim tonovima, ali dočarava plesni gothic pop. Glazba je daleko bolji dio i u završnici čak ima reference s blagim insinuacijama na Kraftwerk, rani elektronski Tuxedomoon, pa i Cabaret Voltaire. Premda naredna "Our mountain" ubija od psihodelične dosade kroz koju su svi prošli slušajući gothic, post-punk i electro svih vrsta ranih '80-tih, pjesma ima određenu količinu mraka koji je potreban za ovakav album: drugi, instrumentalni dio pjesme je daleko slojevitiji premda ima samo tri linije - vokal, bas i harmoniju. "Putujem/ traveling" sa svojim plesnim electro-pop/techno primjesama donosi snenu crtu ovog prilično mračnog albuma, pogotovo kada zapjeva ne pretjerano, ali ipak optimističan ženski vokal 'jutro se rađa'. Jednostavno, zapitate se u kojem filmu žive ovi ljudi i sve se čini da im je ovaj DjuChong band nekakav 'ispušni ventil' za kratku stazu. Tu se još nalaze skladbe "Two arms - serpent mix", "Walking", "Our mountain (commercial mix)" u dance-electro verziji, te pokušaj Cabaret Voltaire funk electro-popa u "Constellation", ali rezultat je bezbjedan ko' mlijeko. Kao da uđete u diskoteku i do vas ne dopiru zvukovi koji bi vas pretjerano oraspoložili, ali izgleda da to i jest sama nakana banda. Još jedino što može na ovom materijalu koliko-toliko razvedriti je "Inside" u kombinaciji Cabaret Voltaire i jednostavnog EBM pokretačkog ritma uz sasvim solidnu melodiju. Premda album ima svoj šarm i 'šmek', jednostavno je predugačak i izgubi svoj koncept koji u stvari niti ne postoji. Poslušati 2-3 kompozicije s ovog albuma predstavlja solidan otklon od nečega što se zove mainstream, ali čitav album slušati u kompletu jednostavno se svodi na suhoparnost u kojoj se ne može pretjerano uživati.

Da su kojim slučajem skratili opus albuma na 7-8 kompozicija, stekla bi se homogenost i nekakva prividna kompletnost, ovako je album sa svojih 14 brojeva razvučen i često uvlači u nepotrebnu dosadu. Valja vjerovati da će idući rad biti kompaktniji i dorečeniji.

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 26/09/2009