Skopski pop kvartet objavio je svoj treći zvanični studijski album koji je inteligentno razdvojen na jednom cd-u kao dvostruki rad. Naime, prvi, takozvani hitoidni dio sadrži 11 suptilnih dance-pop pjesama, dok je drugi, uvjetno rečeno eksperimentalni-pop dio imenovan kao bonus album "Music About All About" i dovitljivo je pakiran kao jedna skladba u trajanju od 30 minuta premda sadrži 17 kraćih kompozicija.

O bandu se već nekoliko posljednjih sezona naveliko govori kao o novoj velikoj stvari koja dolazi iz Makedonije nakon Superhiks, PMG Kolektiv, Bernays Propagande, Denny Te Chuva i još nekolicine relativno novijih i friškijih imena (The John, Maria Kaeva...). Njihov stil je najjednostavnije opisati kroz simbiozu indie-popa, elektronike, funka i blagih upliva u postmodernu electro-popa s debelim dance nabojem koji je vrlo pogodan za plesne podije, te odmah otprve izbacuje nekoliko vrlo dotjeranih potencijalnih dance-pop hitova. Primjerice uvodna "Something starting" odmah pogađa u sam epicentar i svojim plesnim ritmom zove na raskošan provod uz suptilno obogaćene melodije syntha koje šaraju Valentina Minovska (vokal, udaraljke, klavijature), programer Nenad Tonkin i vođa Ognen Anatasovski koji osim što se zajedno sa Valentinom neprekidno izmjenjuje na vokalima i klavijaturama zna na nastupima uživo svirati gitaru i bas. Kao potpora na koncertima priskače im Vladimir Nastevski na elektronskim bubnjevima. Zatim, tu je vrlo hitoidna "All the time" koja podsjeća na dobar dance-pop duh Moloko sa refrenom 'can't you read my mind all the time', pa rasplesana "True story" ili vrlo simpatična retro sweet electro-pop "Holiday" kao da se netom pojavila kao izgubljena veselica koju je napravio Vince Clarke negdje u pauzi između prekida sa Depeche Mode i početka rada sa Alison Moyet kao Yazoo ranih '80-tih. U slične retro vode bačena je i skladba "When you let me" koja će djelomično prizvati duh new-romanticsa, mekših Visage ili očitijih utjecaja Pet Shop Boys, dok je "Livin' in a box" (nije obrada istoimenog britanskog pop banda iz '80-tih) nešto čvršći electro-pop kakvog su nekad na ovim područjima radili Denis & Denis. Premda album ima nekih neznatno slabijih točaka, on gotovo u cijelosti donosi homogen plesan akcent s vrlo dobrim i uspjelim pjesmama u kojima se između redaka sasvim jasno može pročitati glazbena kompetentnost majstora na klavijaturama koji zna, barem nakratko zaploviti i u jazz-pop, pa i sitne eksperimente. Vokal Ognena u nekim trenucima podsjetiti će na hrapavo oporu romantičnu pop varijantu Wayne Husseya (ex-The Mission), dok je Valentina sa svojim vrlo nježnim, anđeoskim i senzualnim glasom prava protuteža ovom vokalnom nadmetanju. Prisjetite se Human League vokalnih proporcija Phil Oakeya i one dvije tanane simpatične new-romantics djevojke Joanne Catherall i Susanne Sulley. Nešto otprilike vrlo slično, samo što Valentina za dva-tri stupnja ima daleko ljepši, mekši i finiji vokal.

Drugi, eksperimentalniji dio albuma je zgodna sofisticirana šala na račun suvremenog popa gdje se band okušao u nekoliko različitih aspekata - hip-hopu ("Pistol up my head"), letargičnom trip-hopu ("Feels like rain"), raznim kratkim skitovima, scratchu, eksperimentima na razini electro-acoustic popa Air ("Walkin' talkin' smilin'"), natruhama d'n'b-a/ dancehalla ("Static love"), psihodeličnom gothic soul-popu ("Matter of time"), ironiji na evergren "Je't aime" ("French cheese"), kratkotrajnim eksperimentima i izletima u sve i svašta (od latino i bossanove do soula, funka, pa i natruha cabareta i countrya). S one istraživačke strane, ovo je slobodniji i eklektičniji dio albuma koji jasno pokazuje da Bei The Fish nisu samo profinjeni pop band koji radi pjesme za široku medijsku upotrebu, već da imaju i prilično otvorene horizonte prema različitim formatima i ekstravagantnosti s kojima na vedar način u svakom trenutku mogu obogatiti vlastiti progres kako god da požele.

Čitavom djelu ne valja gledati u zube i tražiti mogući karijes (osobito zbog vječite balkanske boljke engleskog jezika) jer je ovo prije svega plesni i zabavni pop album kakvog odavno nije bilo na ovim područjima ex-Yu. Iskreno, rečeno, to se zadnji put barem u Hrvatskoj desilo sa onim znamenitim radovima utihnulih Bastardz koji su radili na visokom svjetskom nivou obilato kalorične dance-pop zvukove, a s ovim "Time To Make Things Right" Bei The Fish su dosegli vrlo bliske performanse koji skoro pa ništa ne zaostaju za kurentnom svjetskom dance-pop produkcijom.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 09/09/2009