Treći album skopskih PMG Kolektiv je do sada najeklektičnije izdanje ovog višeljudnog sastava u kome više nema usluga gostujućeg gitariste Vaska iz Bernays Propagande koji se isključivo posvetio matičnom bandu. Bez obzira na izostanak Vaska, gitare i dalje zvuče otprilike slično kao i na prethodnim radovima s laganim odmakom u funk, a novina u bandu je konačno pravi bubnjar za žive nastupe Zdravo Kevrešan iz 3 Minutes In The Rain koji je zaokružio globalni, puno čvršći zvuk u 7 od ukupno 10 kompozicija. U brojevima "Kontrol", "Dark disko" i "Sonična mladost" prisutna je fino usklađena ritam mašina koja gotovo nalikuje pravom bubnju što cijeli album približava duhu post-punk/new-wavea poput Joy Division i New Order, te u današnjim parametrima LCD Soundsystem i svima omiljenim Interpol. Još jedna od novina, više od polovine tekstova otpjevano je na engleskom jeziku, tako da po svemu sudeći, naredni, četvrti album bi mogao biti kompletno djelo na engleskom. S ovih nekoliko promijena PMG Kolektiv su ušli u svjestan kompromis da pokušaju ostvariti internacionalni proboj (poput bliskih im Bernays Propaganda) s nešto mračnijom tematikom spram prethodnika "Prijatelski ogen". Prva promotivna turneja koja je obavljena u ožujku (martu) 2010. obuhvatila je nastupe u Italiji (Porto San Marco), Francuskoj (Caen i Pariz), Njemačkoj (Berlin) i Austriji (Beč). Od regionalnih država nastupili su u Sloveniji (Ljubljana i Maribor), BiH (Sarajevo) i Srbiji, a zbog organizacijskih nesklada, ponovno je mimoiđen Zagreb...

Jedna stvar koja se nameće na ovome albumu je komercijalni akcent gotovo smirenog, dark/dance-rocka u kome samo malo manjka da sve ne prolupa do onih granica kako je to nekad znao Johnny Lydon vokalno ispremetati u epohi Public Image Ltd. Tekstovi, a osobito glazba su inteligentan spoj idealnog new-wave/post-punk svjetonazora, no nekako se nameće kao glavna boljka banda ispodprosječan, gotovo narativan vokal koji niti nakon tri albuma nema ništa drugo osim hladno-mrtve 'brbljive glave' koja polumelodično, više u svojstvu govornika komentira današnjicu kroz različite, uglavnom minimalizirane stihove. Po boji glasa, načinu interpretacije i performansima, strahovito podsjeća na Dejan Stanisavljevića iz prvog ex-Yu electro-pop banda Beograd koji su objavili jedan jedini album "Remek depo" 1982. i nestali sa scene. Čudno je za ovakav vrlo dotjeran band koji ima zaista fine, sve mahom plesne, gotovo pop melodije pune emotivnog naboja za široke mase, da imaju linearan i gotovo prozirno bezosjećajan vokal poput Neil Tenanta iz Pet Shop Boys. Kod Pet Shop Boys, a naravno i New Order, to se pokazalo kao dobitna kombinacija, no da li PMG Kolektiv imaju takvu snažnu karmu... pokazati će vrijeme. Jedna od najrasplesanijih skladbi je uvodna "Ritam.Zvuk" otpjevana na makedonskom jeziku kojeg ja uvijek držim u srcu zbog slavenskih autohtonih gramatičkih lingvističkih formacija, a sama skladba ima neke od odlika Gang Of Four kada su otišli u dance-rock, te post-punka Au-Paris s blagim vokalnim konotacijama koje vuku na lagani hip-hop. Odlično je upakirana u funk ritam sa gitarski rastrzanim detaljima i pomalo podsjeća na P.I.L. iz faze funka, a osobitost je blueserski odsvirana usna harmonika pred samom završnicom. Prvi singl "Kontrol" objavljen je još 2009. i proglašen je najboljom makedonskom pjesmom godine u izboru kultne radio stanice Kanal 103, te se s pravom nameće kao jedan od vodećih hitova albuma. Ima pomalo atmosferski šlih The Human League albuma "Dare", samo što su linije Phil Oakeya i synthova zamijenjene vrlo sličnim linearnim bariton vokalom i gitarom. Prispodoba sa LCD Soundsystem dolazi do punog izražaja u "Songs of love that never was", vrlo lijepoj, ali mračnoj dance-rock kompoziciji, dok najenergičniji priliv albuma dolazi u "Adrenalin", nažalost, prilično nesrazmjerno produciranoj indie-rock/garage skladbi koja bi trebala pokazati kako PMG Kolektiv zvuče uživo. Tu su možda htjeli dobiti nešto nalik poput Fugazi i Bernays Propagande, na onaj način kako ti bandovi zvuče (odnosno kako su Fugazi zvučali uživo jer ih nema punih 10 godina). A onda dolazimo do jednog ključnog trenutka albuma, možda i momenta koji prelama budućnost PMG Kolektiv, pjesme "Ludje od gradovi", obrade EKV, čuvene "Ljudi iz gradova" sa albuma "Ljubav". Zadržati ću moje mišljenje o EKV koje je ovdje nebitno, no ovdje su PMG Kolektiv napravili hit dostojan evergreena poput "Every breath you take" The Police u bržoj varijanti. Sa fino odsviranim pop gitarskim dionicama, kao i pozadinskim laid-back strukturama, te linearno melodičnim basom, ovo se može nametnuti kao jedna od najljepših obrada EKV koja je, usput, izvedena na makedonskom jeziku. Neke pjesme pokazuju stanoviti otklon ka eksperimentalnoj sofistikaciji psihodeličnog dance-rocka s pomakom u gothic, primjerice "Dark disko" koji je fantastični plesni trip u duljini od punih 7 minuta s dvojezičnom lirikom na engleskom i makedonskom o nagovještaju propasti diskografske industrije. Baš niti P.I.L. nisu imali ovako solidno realiziranu psihodeličnu dance-rock skladbu... Bas vodi funk ritam ko' Gang Of Four/ Cabaret Voltaire, gitara nadopunjava atmosferu koja nalikuje na funk, klavijature ispunjavaju ambijent sa kratkim pasažima, a na sasvim neočekivanom mjestu dolazi vokalna hip-hop dionica koja kaže 'toj e staro, dobro momče i sega e okej/ na gradite 999 ne se smej/ beše otiden daleku, no nazad e u funk/ pa logičen ima score - toa e straight edge hardcore-punk/ no zošto bi forsiral rap namesto eben noise svrten kon New York, gi saka Beastie Boys/ so čuden flow to e od Centar - ne od Central Park/ Rasteni na 4AD pa ova zvuči dark'. "Sonična mladost" je posljednja od četiri pjesme na makedonskom i najdrskija je sa svojim individualnim razmatranjima društva i politike pri čemu nije mimoiđen niti mister president kojem se u završnici poručuje 'suck my fucking dick'. Pjesma nema veze sa istoimenim velikanima noise-rocka iz NYC. Preko programski sofisticirane "JFK" koja pokazuje višesmislene relacije i najlaganije "Another dark age" s melodičnim natruhama U2/ Coldplay, dolazi se do posljednje, ujedno i najdulje, po svojim kvalitetima, možda i najbolje pjesme "New ortodox Christian people". Sarkastično ili ne, nakon obilatog polemiziranja s kratkim crticama o izgubljenom vremenu i preispitivanja religijskih načela, pjesma donosi završnu vokalnu dionicu 'spasi mi utešitelju blagi' koja pokazuje da PMG imaju putra na glavi, otprilike onoliko koliko su ga imali Byrne i Talking Heads, Idoli ili P.I.L. na prvijencu "First Issue" iz 1978.



Budući da band još nije dovoljno zaživio izvan Makedonije kao Bernays Propaganda, djelomično i na konto dance-rock stila koji je u njihovom slučaju orijentiran u angažirane pjesme, ovakvo 'peglanje' prokušanog sistema kojeg njeguju od prvog albuma "Rezonator" iz 2007. još uvijek ima smisla. Jer uostalom, čemu bilo što mijenjati ako sve funkcionira? Još jedino trebaju pričekati da ih prigrli i širi auditorij koji će prepoznati snagu njihovih pjesama...

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 22/04/2010