Pop muzika s intelektualnim imperativom, koja u centar zbivanja postavlja otuđenu egzistenciju modernog življenja, ali s kojom ovaj makedonski sastav ipak nije uvijek bio na visini samoizabranog zadatka. Često su se gubili u različitim art-formama, a konačni rezultati su ostavljali dosta prostora za poboljšanja, ali su s novim albumom definitivno preokrenuli ploču. Nakon dosta eksperimentiranja, u stilskom i konceptualnom smislu, gdje su se okušavali u brojnim facetama popa, od plesne glazbe s mediteranskim utjecajima do modernog pop-rocka, što nije uvijek davalo željeni rezultat, puno je naznaka da je "At The End Of The Sand" njihov do sada najuspjeliji album. S dosta distorzije i privlačnim melodijama u vrhunskim aranžmanima, Bei The Fish su u ovih sedam novih pjesama isporučili elokventni miks pop-psihodelije uobličen Anastasovskim bouwijevskim vokalom i za njih do sada neuobičajeno žestokim zvukom. U uvodnoj "Back To The Roots" dominiraju čvrste linije basa i melodična gitara, praćeni vrtložnim dionicama syntha. Općenito, čini se da je ovaj skopski kvartet na svom novom albumu otkrio furiju, koja je uglavnom nedostajala njihovim prošlim radovima, a ovaj novi uradak stimulirala u zanimljivo i vrlo slušljivo ostvarenje. U njihovom novom albumu akcent nije u istraživanju i pronalaženju nečega novog, već kao što simbolično i kaže naslov prve pjesme, povratak glazbenim korijenima. Ali kroz skladateljske finese i emotivnu dubinu ovih pjesama su postali više uvjerljivi no ikada prije. Toplina zvuka i zamisao oslobođena od bilo kakvih usiljenih inovacija ih je odvela dalje nego bilo što drugo od prije. U "Technology" izgrađuju čvrstu ritmiku zasnovanu u funku i s gotovo simfonijskom virtuoznošću syntha i gitare. Ali s time prije svega razbijaju deprimirajuću atmosferu prethodne "Blind", koja spada u slabiji dio albuma. Jedan od vrhunaca energije i melodične snage je "Instant Generation" s retroaktivnim orguljastim dionicama i dinamičnim ritmom. U nastavku s "Control" se igraju s melodičnim pop-rock sastojcima i konciznim bubnjarskim radom. Ovi Skopljani su napokon otkrili vatrenost u sebi, što dokazuje i energična "Have And Have Nots". Snažne vokalne dijelove Ognena Anastasovskog prate fini i osjećajni back-vokali Valentine Minovske. Premda kao da sami još imaju strah od ove nove inkarnacije i album završavaju s nostalgično melankoličnom "At The End Of The Sand", koja podsjeća na "End Of The Night" od The Doors. Da li je ovo novo lice ovih Makedonaca samo jedno od njihovih brojnih maski ili ne, ostaje otvoreno pitanje, ali album "At The End Of The Sand" sasvim sigurno zauzima posebno mjesto u njihovoj već prilično opsežnoj diskografiji.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 24/03/2013