Postoji priča koja kruži glavnim gradom Makedonije a koja kaže da su svi domaći bendovi imali istu "sudbinu" - bivali su najprije prihvaćeni izvan svojih geografskih granica, a godinama poslije i od svojih. Ta ista priča kaže da se nezgodna tradicija pomno nastavlja i danas. Bei The Fish su zadnji Veliki izdanak te priče.

Nastali kao tinejdžerski san Ognena Anastasovskog, diplomca skopskog FMU-a, (najprije Benzona, a nešto kasnije) Bei The Fish su godinama važili za bend "žednih i vrijednih istraživača zvukova". Dobivši podršku od programera Nenada Gorgievskog (ujedno i arhitekta BTF zvuka), kao i neizbježne Valentine Minovske koja sa sobom donosi i svoj anđeoski glas, 2003. godine Ognen i BTF kreću u malo ambiciozniju avanturu. Iste te godine gradom kruži njihovo neoficijelno izdanje "Listen". Iz anonimnosti izlaze sa singlom "The End", pobjednikom godišnje liste singlova multikulti radijske mreže Cross radija. Svojim originalnim koncertnim nastupima, kao i sofisticiranom reciklažom gotovo kompletnog opusa popularne muzike 20. stoljeća BTF ubrzo zarađuju epitet najoriginalnijeg sastava na sceni.

Ognen i njegovo esnafsko društvo prošle godine dolaze i do svog dugoočekivanog debija - Look up, što predstavlja njihovo postmoderno-sta-i-da-je putovanje kroz žanrove kojima se BTF godinama poigravaju. I to sasvim nenametljivo. Svojim surovim instinktom za detalje BTF stvaraju album nježnog i slojevitog pop sadržaja prepunog melodramske elektro-akustike… "na mediteranski način". Look Up ima performanse vinila, svoju priču na A i B strani. Jednostavna koliko i višeznačna, "Everybody says" nosi "prvu stranu", britka je to pop pjesma koja otkriva sve potencijale benda. U rasponu od The Beatles via Air nasljeđa, već pri prvom susretu album zavodi svojom jednostavnošću. Ognen i Valentina koriste engleski rječnik, ali ta naklonjenost zemlji Shengeniji, prije svega jezičkom nasljeđu, ipak ne umanjuje utisak brižljivo slagane ploče, uvjerljive i sa stavom. Look up je prepun iznenađenja - Bare naked, Every time, Maria, šarmantne su pjesme u najsimpatičnijem pop maniru. Sreća je što njihovom istržzivanju nikad kraja.

U međuvremenu, ovo će ostati njihova suptilna zbirka pametnog popa. Za (uvijek) sunčane dane.

saša pavlović // 07/03/2008