Edukacija iz makedonskog jezika uvijek dobro dođe svakom dobronamjerniku. Glupo je originalne naslove pjesama na makedonskoj ćirilici pisati latinicom. Ako naslove pjesama na engleskom pišemo u izvorniku, zašto ne bi i makedonski, uopće ne vidim nikakvu prepreku, osim što nove generacije 21. stoljeća uopće ne znaju ćirilicu, vrlo blisko pismo latinici. Nekad se ćirilica obavezno učila u osnovnoj i srednjoj školi zajedno s ruskom ćirilicom i oni koji su uhvatili to vrijeme, umiju bez problema baratati s oba pisma, a da ne govorim o jezicima (i bugarski i bjeloruski ili ukrajinski) koji se ništa bitnije ne razlikuju od hrvatsko-srpskog ili slovenskog, češkog ili slovačkog (meni je osobno poljski jezik najteži od svih slavenskih jezika). Sve se to ukapira za par sekundi. Gramatika jezika je posve ista gotovo u svim slučajevima, riječi se shvate vrlo brzo i nema onih ogromnih lingvističko-vremenskih prepreka koje odjeljuju recimo neke drugačije jezične skupine, primjerice danski od islandskog (Germani) ili portugalski od rumunjskog (Romani). Pa, pobogu, nekad u doba SFRJ edukacija je bila znatno šira i svi su se u toj državi znali sporazumjevati...

Originalno nazvani Myгер Фугер iliti na latinici, ajde da vam bude lakše - Mooger Fooger su najnoviji bend iz Skoplja, te postoji izuzetna mogućnost da vas uhvate na prvu, onako, pod rebro, skroz neočekivano, kao što je prije 5-6 godina učinila Bernays Propaganda ili nažalost, daleko manje popularan PMG Kolektiv. Bend u osnovici čine Secko Sead Hadžić i Ognen Mangarovski (gitare), te Džole Maksimovski (bas) uz učešće još jedno 15-ak muzičara između kojih sam prepoznao Saško Kostova i Vaska Atanasovskog, a o njima, nadam se da znate sve najveribest. Imaju u ogromnoj proširenoj postavi poput najboljih Talking Heads iz perioda 1980-83 i klavijature, saksofone, prateće vokale, mandolinu, udaraljke, ali i nekoliko tekstopisaca koji su dali poseban pečat ovom ogromnom projektu. Odmah u staru da kažem da mi je prvom, najangažiranijom pjesmom isplivala "Во она време" (Vo ona vreme = U ono vrijeme), točno na sredini albuma sa zamkom kombinacije new-wavea, gothica, odličnim klavijaturama Bože Kuzmanovskog i tekstom o pokvarenim bankarima, Sodomi i Gomori, elem klasičnim metal-punk tematikama kao da je sam David Byrne onu legendarnu "Life during wartime" pretvorio u makedonsku stvarnost. Pjesma je pojačana i odličnim dionicama saksofona (Goran Trajkoski koji je i vokal u Curtisovskom baritonu), pa se može pomisliti da je Miladojka Youneed nakon mnogo godina pauze napravila pjesmu. Na makedonskom. Svi alternativci slušaju i vole Joy Divison, više nego Beatlese, Stonese i Floyde, to je jasno i ne treba objašnjavati zašto baš i ne šmekaju književnike koji se furaju na August Šenou, Miroslav Krležu i one umjetnike-slikare koji nikad nisu shvatili plafon sikstinske kapele optočen pederima u Vatikanu koje je narisao Michaelangelo. Prvi punker u umjetnosti s golim muškarcima prikazanim kao anđelima, hahaha, o koja drska provokacija.

Zato se ustvari i čitav album svodi na vrsnu alegoriju Biblije, najčitaniju knjigu ljudske civilizacije s metaforičkim tekstovima od kojih nitko neće postati pametan, nego samo poslušan i vjeran pas. Znam da mnogima ćirilica nije jača strana - 'prodolži da sanjuvaš' ili 'produži da sanjaš' (joj, kak' je to tak' teško za shvatiti nekome tko ima IQ 30) i mnogi uopće neće shvatiti ovu odličnu kolaboracijsku dizertaciju iz Makedonije samo zato jer je na makedonskom. Tim bolje. Nepatvorena je i s jasnom idejom - u prvih nekoliko pjesama bend obara gotovo ko' Husker Du i rani R.E.M., pa i The Smiths ("Победа или гнев,", "Доволно е", "Продолҗи да сонуваш"), minimalistički šaraju jednostavnim i relativno brzim tempovima klasičnog rock-punk/pop benda s jasnim porukama kakve su imali najbolji post-punk izvođači uključujući i Echo & The Bunnymen. Posebno me zanimalo kako se Saško Kostov uključio u ovu priču. Zamislite David Bowiea u hip-hopu, rekli bi, ne odgovara mu, ali malo brus. Odavno je Bowie pružio potporu prvim hip-hoperima, The Last Poets, još početkom 70-ih, a pjesma "Застани" (Zastani) pokazuje ovog umjetnika na pravi prgavi balkanski način u varijanti koju bi malo tko očekivao. Možda i ne znamo dovoljno o njemu u Hrvatskoj, momčeto ima duh RATM...

Ostali dio materijala su uglavnom laganije pjesme sa vrlo lijepim ženskim glasoom (i Marijeta Neca Falk-ovskim): "Невина белинa" (nevina belina) pršti izuzetnom snagom Tanje Tas, a nekako najslabijom se doima muška "Изброи до три" (izbroi do tri). "Тунел" (tunel) je vrlo psihodeličan indie/dream-pop (back vokal je poput Anthony Hegartyija, a niti Leb i Sol nisu napravili bolju pop stvar na makedonskom, po mome), dok je jedna od najljepših stvari pretposljednja "Тишинa" s prekrasnim i senzualnim dark-gothic vokalom Sonje Dimitovske. Ako to ne znate pročitati i ako ovakav jednostavni makedonski jezik smatrate nerazumljivim, onda ponovno u školske klupe, cirka 3. razred osnovne škole. Zadnja stvar na albumu je u stilu Orgazma s "Lišće prekriva Lisabon", a dakako da je i pod utjecajima Mizara, naravno, čisto zbog semantike, ali ovdje nema onog velikana Gorana Tanevskog kome smo se divili kasnih 80-ih, neki su zbog njega i šivali svilene košulje s ogromnim manđetama na rukavima.

Kad se razmotri i detaljizira ovaj trud i cijela ideja oko, hm? benda, odnosno projekta, od A do Җ je kapituliran fokus underground scene čiji je krajnji cilj uho auditorija i jaki makedonski nacionalizam. Da se razumijemo, nacionalizam nije negativna pojava. Voljeti svoj narod i isticati svoja obilježja, pa kakve to veze ima s negativnošću, nego, ovdje se pronađu i krokodili i plastika i maljčiki i ona se budi, ali na sasvim novom nivou. Dobra i prava generacijska pjesma nikad ne bi trebala proći neopaženo, a takvih ovdje ima u izobilju.

Naslovi: 1.Победа или гнев, 2.Доволно е, 3.Продолҗи да сонуваш, 4.Застани, 5.Во она време, 6.Невина белина, 7.Изброи до три, 8.Тунел, 9.Тишина, 10.Јас...

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 19/04/2015