"War" je bio sjajan kreativni vrhunac mladog sastava u rapidnom usponu i smatra se njihovim najvažnijim albumom prve faze stvaralaštva. Inspiraciju albuma pronašli su prilikom gostovanja u Americi gdje su shvatili kako publika doživljava Irsku i njezine stalne pobune i ratove. Album su koncepcijski utemeljili na tadašnjim aktualnim temama - hladnom ratu, blokovskoj podijeljenosti, irskim nemirima, poljskoj radničko revolucionarno - oslobodilačkoj organizaciji "Solidarnošč" i apelima za slobodom i mirom u svijetu. Ovakvo političko usmjerenje albuma odmah je naišlo na odjek kritičara koji su povezali kojekakve priče i izmišljotine o U2 kao vjerskim i političkim fanaticima. Međutim, grupi je to samo išlo u prilog čime su samo izgrađivali svjetonazor vlastite publike koja ih je počela shvaćati kao "govornike generacije". Album je izbacio tri velika hita - "Two hearts beat as one", "New year's day" i čuveni "Sunday bloody Sunday". Ovaj puta okrenuti ka čvrstom rock izrazu, slojevito sofisticiranom melodijskom strukturom i akustično/električnom produkcijom gdje je Steve Lillywhite ( producent ) naglasio odnos bučnog gitarskog zvuka i namjerno "šupljih" praznina omogućilo je bandu da potpuno izglanca svoj specifični stil.

Album je postigao prvi milijunski tiraž, a U2 su postali stadionske zvijezde nastupajući širom Europe i Amerike. Zanimljivo je da su U2 u ovoj zasluženoj situaciji još uvijek se smatrali nedovoljno interesantnim za američku publiku: tako da je Bono prilikom koncerta u Los Angelesu na pozornicu izašao sa bijelom zastavom koja je simbolizirala mir, a da bi privukao pažnju publike ( mislio je da ih neće gledati ni polovina publike ) popeo se na reflektore i balkon sportske dvorane. To je razdražilo posjetitelje koji su se počeli penjati za njime; Bono se uplašio da će ga gomila rastrgati pa se počeo s njima tući držeći u ruci zastavu mira! Otada pa nadalje, U2 će redovito održavati koncerte neizvjesnosti koji će biti fantastično posjećeni.

horvi // 29/09/2003