Danas će površni hakeri ili kompjuterski frikovi pronaći niz slabosti parnom stroju, žarulji, off- set tisku, prvom kompjutoru i sličnim epohalno važnim revolucionarnim dostignućima, pa nikakvo čudo da će se ovaj izuzetno značajan album od strane istih ocijeniti nekom srednjom ocjenom.
Kada je sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća rock bio na pragu posrtanja u vrlo upitne struje kvazi- umjetničkih stilova koji su nalikovali simfonijskoj i komornoj glazbi, a punk negirao kulturni postojeći sistem, ovaj četveročlani rock- sastav iz Leedsa svojim debijem nagovijestio je potpuno novi period tretiranja rocka. Ovo je veliki, revolucionarni album, jedan od prvih fuzijskih projekata koji je "pomirio" punk i rock, spojio ga s discom, funkom, psihodelijom, crnom, bijelom kulturom, socijalno-političkom situacijom i pri tome zadržao sve originalne tekovine koje je rock kultura do tada iznjedrila. Dvanaest nepretencioznih kratkih pjesama svjedoče o stanju onovremene situacije u politici, kulturi, moralu, blokovskoj podijeljenosti, hladnom ratu, manipulacijama medija, show- bussinesu… Četiri osviještena mladića su se poigrali puritanizmom, ismijali establišment i njihove eklektike, a rock glazbi povratili inteligentni duh koji je desetak godina ranije ugašen utrnućem Velvet Underground, a kroz sedamdesete tek sporadično bio prisutan u radovima pojedinih autora koji su funkcionirali na potpuno drugačijim relacijama. Svjesni vrijednosti vlastite kreacije u zamci glazbene industrije, odbili su nastupiti u "Top Of The Pops", jer su po vlastitim izjavama pretpostavljali da će publika potpuno krivo protumačiti njihov singl "At home he's a tourist", a time i album, tako da je jedini medij koji ih je podržavao bila kritika. Album je proglašen najboljim lp-ijem te godine, a John Peel ih je u svom BBC sessionu vrtio do besvijesti. Nastupi su bili nevjerojatni - tri koncizna svirača i pomahnitali pjevač ostavljali su publiku bez riječi koja nije mogla vjerovati svojim čulima, no ni singl, ni album nisu otišli dalje od britanskog top- 40. Ostali su u margini popularnosti, baš kao što su i željeli, ali su zato izgradili glazbeni izraz koji će kasnije rabiti i krasti mnogi autori. Njihov utjecaj su iskoristili R.E.M. ("Entertainment!" je razderao sve što je do tada postojalo. Gang Of Four znaju opaliti. Mnogo sam ukrao od njih."- Michael Stipe, 1985.), Red Hot Chilli Peppers "Oni su kompletno promijenili moj pogled na rock- glazbu i uputili me na put bas gitariste"- Flea, 1989.), TAD ("Ljudi još govore o tome - to je bila čista energija. Andy Gill se potpuno potrošio svirajući gitaru kao da malo dijete udara u nešto, a Jon King je bio lud, bez mozga, van svijesti, oči su mu se okretale u glavi!"- Tad Doyle, 1988.), Fugazi, Jane's Addiction, The Birthday Party, P.I.L., Siouxie and The Banshees, The Cure, Jesus and Mary Chain, Helmet, The Jesus Lizard… Njihovi utjecaji su primjetni i u radovima drugačije orijentiranih izvođača: u vokalnim manirizmima Tuxedo Moon ili Depeche Mode, funky- obrascima Clock DVA, gitarskim eskapadama Bauhaus ili cjelokupnoj jugoslavenskoj novovalnoj produkciji.
Kada se nakon dva desetljeća sagleda cjelokupni doprinos izvođača koji su uzimali ponešto od Gang Of Four, sasvim je jasno što je "Entertainment!" daleke 1979. značio za razvoj rock- kulture. Dobri poznavatelji onovremene rock- scene priznati će da su uz Joy Division, The Clash i Talking Heads, Gang Of Four bili vlasnici najboljeg albuma na prijelazu dva desetljeća, i svakako najbolji, već pomalo zaboravljen rock- sastav tih godina.
Stoga ne čudi činjenica što će danas mlađoj populaciji više značiti neki novi album RHCP ili Radiohead, a "Entertainment!" će zvučati kao "tamo neki stari rock" što u principu i nije važno. Važno je da su ovim albumom Gang Of Four probili led, utrli sasvim nove putove rocka i pokrenuli čitavu lavinu koja se valjala dugi niz godina. Jer da njih nije bilo, tko zna kako bi svijet danas izgledao.
I još jednostavnije: ono što je Nirvanin "Nevermind" značio za alternativnu scenu devedesetih, to je bio "Entertainment!" za razdoblje kada je planet Zemlja mogla nestati u sekundi da je kojim slučajem Johnny Rotten postao predsjednik Sjedinjenih Anarhističkih Država.
"Entertainment!" je spoj natruha Velvet Underground, disco ritma, funka, psihodelije, distorzirane i neurotične gitare, melodijskog funky basa i uglađenog ritma pod referencama post - punka i new wavea. Tekstovi su socijalni, socio - politološki, individualni i na trenutke se doimaju kao niz izrezanih novinskih članaka o različitim temama. Osim hita "At home he's a tourist", ovdje se nalazi još 11 briljantnih rock kompozicija od kojih su najveći utjecaj na stvaranje novog rock svjetonazora imale "Ether", "Natural's not in it", "Not great men", "Damaged goods", "Guns before butter" i "Anthrax".

horvi // 25/11/2003