home > mjuzik > Shrinkwrapped

kontakt | search |

GANG OF FOUR: Shrinkwrapped (Castle Communications, 1995)

Ležim na ležaljci, daljinskim upravljačem pojačavam zvuk: "…drukčije je bilo pronaći moja stvarna sjećanja… on je vikao… bio sam ukraden… ja sam trebao biti ja…dijelim njegovu bol… gledam njegove suze… za sve nas". Vratili smo se nakon kratkih poruka. Ovo su riječi koje se nalaze na ovitku ovog povratničkog GOF albuma.

Kao nevjerojatna vijest uglavnom rijetkim poklonicima ovog sastava odjeknula je recenzija njihovog singla "Tattoo" sredinom 1995. u tek ponekim glazbenim listovima. Kritike su uglavnom bile rezervirane i ne pretjerano visoke. No, razlog ponovnog okupljanja (mada u okrnjenoj postavi sa Gillom i Kingom) bila je čisto jednostavne prirode. Tijekom godina neaktivnosti i potpunog utrnuća, GOF je napravio ogroman utjecaj na svjetsku rock scenu. Mnogi značajni izvođači su ih često spominjali kao jedne od osnovnih uzora, primjerice The Birthday Party, Red Hot Chilli Peppers, R.E.M., The Jesus Lizard, Fugazi, Jane's Addiction, Helmet, Nomeansno… pa je stoga bilo vrlo važno reći odgovor od njih samih. Svakako da je otac gitarskog čudnovatog "struganja", Andy Gill bio vrlo upućen što su albumi "Entertainment!" i "Solid Gold" važnog uradili za razvitak tretiranja gitare kod Steve Albinija (i njegovih projekata Big Black, Rapeman, Shellac), Sonic Youth, Pixies, P.J. Harvey, Butthole Surfers, Circus Lupus…, a strukturalni funky rock stil u karijerama mnogih velikih imena poput U2, Simple Minds, The B-52's, Talking Heads, P.I.L.…, pa je ako ništa drugo on sam želio dati pečat cijelom naraštaju koji je odrastao na njegovom zagonetnom pristupu. Stoga je album potpuno uklopljen u moderni rock zvuk devedesetih s naglaskom na nezaobilazni funky-dance rock uz vrlo profinjenu produkciju. I dalje je ostao prepoznatljivi GOF zvuk - četiri elementa (gitara, bubanj, bas i vokal) koji zvuče odvojeno i jednako dominantno, a tekstovi i dalje čudni, zagonetni i puni idealnih tema za višesatne rasprave. U naslovima "Tattoo", "Better him that me" i "Something 99" dodiruje se stari prepoznatljivi duh prvijenca s nabrušenim neurotičnim gitarama i vrlo brzim plesnim rock ritmovima, "I parade myself" (također i kao singl) i "Shrinkwrapped" prisjećaju se glazbenih voda albuma "Solid Gold" i nešto pritajenije sofistikacije post-punk izraza, dok su "Unburden", "Unburden unbound" i "I absolve you" lagani komadi u kojoj je gitara ambijentalni slikar vrlo nastranih priča koje se zasnivaju na seksu, perverziji, masturbiranju i moralnom pokajanju u ispovjedaonici ispred svećenika. Novina u zvuku GOF su naslovi "Sleepwalker" i "The dark ride" koji u sebi sadrže vrlo slojevitu plesnu i pomalo elektronsku strukturu produkcije koju će vrlo vješto uzeti U2 za svoj hit "Discotheque" 1997. Najveća kompozitorska bravurija prikazana je u naslovu "Showtime, Valentine" gdje se pojavljuju prigušeni tekstualni pornografski motivi uz izuzetnu glazbenu nadogradnju koja prati razvoj situacije u hotelskoj sobi koja je poprište individualnog gledanja kablovske TV koja prikazuje pornić na Valentinovo za sve ucviljene samce. Vrlo autentično i profinjeno do mjere prepoznatljivosti GOF. Za potrebe nekih pjesama uposleni su Monti i Dave Axford (bubnjevi), te Dean Garcia i Phil Butcher (bas). Nekoliko kompozicija iskorišteno je u filmu "Delinquent" u režiji Peter Halla. Premda album nije niti djelomično povratio njihov ogromni ugled iz osamdesetih, tijekom devedesetih i na početku 21. stoljeća pojavilo se niz izvođača koji su koristili ovakav (barem zvučni) glazbeni tretman, a najuočljiviji su primjeri neke kompozicije Radiohead (posebno albumi "OK Computer" i "Hail To The Thief"), Radio 4 (kakva slučajnost da imaju broj 4 u imenu!?), Blur (album "13"), Fugazi ("End Hits" i "The Argument"), The Jesus Lizard ("Shot" i "Blue"), Franz Ferdinand, Yeah Yeah Yeahs, Hot Hot Heat…

Nakon ovog albuma band je održao vrlo neprimjetnu turneju koju su posjetili samo stari fanovi, a glasine koje su odjeknule uglavnom su govorile o različitim izdanjima ovog nekada izuzetno moćnog sastava. Andy Gill je potom otvorio svoj privatni studio u Londonu i radio mnogo produkcije, dok je Jon King potpuno nestao, čak niti ljudi koji su im postavljali stranice na Internetu nisu saznali kuda je otišao. Informacije su bile da ga nakon toga nitko više nigdje nije vidio.

horvi // 25/11/2003

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: The Night Chancers

BAXTER DURY: The Night Chancers (2020)

| 08/04/2020 | pedja |

>> opširnije


cover: Titans of Creation

TESTAMENT: Titans of Creation (2020)

| 05/04/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Eros

DEFTONES: Eros (2020)

| 04/04/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Na ulici, u prolazu

BABILONCI: Na ulici, u prolazu (2020)

| 03/04/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Tell Me When the Party's Over

YURODIVY: Tell Me When the Party's Over (2020)

| 02/04/2020 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Shrinkwrapped

> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*