Budući da najavljuju turneju po Europi, možda ovaj znameniti death-metal trio doluta i u naše krajeve da promovira svoj novi rad nakon tri godine mukotrpnog dešifriranja pergamenata i 15 godina proučavanja mitologije drevnog srednjeg istoka odakle su potekli mnogi današnji indo-europski narodi kojima Nile predviđaju skoru propast. Kako kultorološke, tako i povijesne. A kako se razvijaju nacionalne stvari barem na Balkanu, to je potpuno moguće za nekih 200-300 godina (pa i manje).

Peti album čuvenih američkih alternativnih death metalaca iz grada Greenvilla (oko 150-200.000 stanovnika) u Južnoj Karolini (udaljen nekih 20 km od Atlantika i 350 km od Washingtona), nekadašnjih ljubimaca pokojnog John Peela s BBC Radio 1 je nova epopeja nadahnuta hijeroglifima i drevnom mistikom. Za one koji ne znaju, Nile su svoj prvi album "Amongst The Catacombs Of Nephren-Ka" (1998., Relapse Records) objavili u tiražu od samo 1000 primjeraka, a tekstovi na njemu su još uvijek velika neobjašnjena enigma. Isti je dizajniran u formatu tetrapak-piramide, a jednom prilikom je i sam John Peel rekao da je mističan kao i njegov sadržaj. Inače, sastav je osnovao gitarist, pjevač i multiinstrumentalist Karl Sanders 1993. koji je danas njegov jedini originalni član. Kroz postavu prošlo je desetak glazbenika, a uz njega sadašnju postavu čine Dallas Toler-Wade (gitara, bas i prateći vokal) i George Kollias (bubnjevi), dok im se kao pridruženi član na koncertima i za potrebe studijskog rada pojavljuje pjevač Chris Lollis.

"Ithyphallic" je antički naziv za penis u erekciji, a Sanders je potegao nadahnuće za ovaj album kao i po običaju iz tumačenja mitova i legendi iz mitološke "Knjige mrtvih", procesa mumificiranja faraona, kao i tumačenja starodrevne kulture srednjeg istoka između Eufrata i Tigrisa, odnosno Mezopotamije. Album traje 50 minuta i sadrži 10 kompozicija koje su redom svaka drugačijeg koncepta. Uvodna "What may be safely written" je mračnog sadržaja koji počinje gothic industrial taktovima (bliskost industriala i death metala zna biti vrlo srodna), a onda počinje speed-metal brzina bubnjeva i kompozitorske improvizacije satkane od gitarskih riffova i solaža da se smrzneš. Naravno, ritmika je isprekidana i neujednačena, te Nile kao i većina death metal izvođača upravo kontroliraju neuravnoteženi tijek taktova koji su čas sporiji, a u idućem trenutku se penju u vrtoglave h/c dionice. Ovo je jedna od upravo takvih kompozicija na albumu (a ima ih još, poput "Eat of the end" ili "Laying fire upon Apep") i pravi je uvod u brutalnu "As he creates, so he destroys" gdje se raspreda pojam starodrevne kulture na destruktivan i suvremeni način. Mora se primjetiti da je unatoč crust vokalu tekst vrlo razumljiv, ali ponovno nedokučiv. Neki kritičar je rekao da je tekst suviše teatralan i krivo protumačen od strane samog Sandersa koji je liriku uglavnom sastavljao od podataka sa starodrevnih etnoloških papirusa. Hm? Treba pitati etnologe koji su se bavili tim područjem. Oni bi to daleko bolje znali objasniti, stoga ne želim da se upuštam u ovu igru. Najjača skladba albuma je naslovna "Ithyphallic" puna gitarskih zavrzlama koje doslovce predstavljaju masturbiranje u prenesenom art obliku i vode ga melodijski do orgazma uz laganu završnicu opuštanja koja traje jedno dobrih minutu i pol. Kratka predigra, kratko zadovoljstvo, dugačka ejakulacija i predugo opuštanje. Strašna stvar! E, onda bi Sanders rekao, dok smo to obavili, možemo se baciti na intelektualno proučavanje povijesti i isporučuje urnebesni singl "Papyrus containing the spell to preserve its possessors against attacks from he who is in the water" koji već samo svojim naslovom aludira na svoju posebnost. Skladba je vrlo kratka (manje od 3 minute), nabijena je paklenim metal/hc ritmom i frenetičnom gitarskom svirkom. Sjajno, nema šta. Kroz još jedan opaki broj "Laying fire upon Apep" Sanders se hvata mitologije faraona Ra, te prikazuje drevnu mitologiju kroz igru skica i nabacanih detalja koje tumači metodičkim putem ljudskog razuma. Hm? Da li je to uistinu tako bilo? Ili je samo fikcija? Jako zanimljivo... Također gnijevna "The essential salts" govori da je lažno protumačeno mumificiranje faraona, dok se tek u najkraćoj "The infinity of stone" Nile prihvaća potpuno opuštenih orijentalnih tribal momenata i prikazuje svoju ambijentalnu strukturu koristeći arebeske koje su miljama daleko od njihovih death metal korijena. Album završavaju dvije opake skladbe - "The language of the shadows" (tipični brzi death metal) i podosta lagana (i najdulja, 10 minuta) "Even the Gods must die" koja bi više odgovarala hard-rock/noise izrazu Killdozer i Shellac na albumu "Excellent Italian Greyhound", a i pred sam kraj kompozicije gothic industrial/noise-electro izvođačima nego li samom ovako opakom death metal sastavu kao što su Nile.
Najbolji odaziv publike pokazali su, tradicionalno dead-metal orijentirani Finci, gdje je album zasjeo na poziciju no.13 najprodavanijih albuma i gdje su prave zvijezde (u Njemačkoj no.76), dok je u njihovoj domovini USA dosegao mršavih no.162. Podataka o prođi njihovog albuma u Britaniji unatoč ljubavi John Peela nemamo.

Svejedno, ovo je odličan death metal sastav, odličan album i ako naletite na njihov koncert nemojte ga propustiti. Mitovi i legende govore da su fantastični.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 09/05/2008